Zar je moguće da mi svako sjedanje ispred prazne bjeline papira započinje praznim i tupim gledanjem?..Gledanjem u svjetlost te praznine koja čeka na neki ispun materijalom crne boje....
Je,,ne samo da je moguće nego je tako..istinski..rečeno..i preneseno..
Što htjedoh reći,kome?Nešto napisati da ostavim barem i jedan trag morem..htjedoh pogled jedan poslati u kojem je napisana knjiga crvene boje.
Koliko misli luta svemirom a da nikad ne dođu do mete gdje su uciljana i vibrom poslane.Prepun je svemir zvijezda ,a svaka u sebi krije tajnu pošiljaoca.Koliko neizrečenih riječi i nenapisanih slova lebde koridorima dvaju epicentra snova.Mnoštvo želja poslanih.Vibri drhtajućih dahova i amora.Hoće li ikad ijedna poruka obojana mislima nekom silom pravednosti stići do onog koji to mora udahnuti? dese li se ta čuda u svijetu moranja??
Rekao je.."šuti"..
Kako bole ta 4 slova.
Ruka bježi,prsti bi tipkali.Grčevito se borim da njegovu želju ispoštujem..do boli...do nepodnošljive,suzama popraćene....BOLI.
A htjedoh ti reći...da te toliko trebam..trebam..i..želim...ljubavi...
Post je objavljen 02.08.2009. u 02:00 sati.