Ne da mi se više davati objašnjenja. Mrzim kada ljudi ne mogu podnijeti istinu. Mrzim kada netko tuđu iskrenost pretvori u nešto što je loše samo zato što se ne zna nositi sa njom. Mrzim ljude koji se ne znaju nositi sa svojim postupcima. A još više one koji ne znaju priznati da su zajebali.
Odgovornost za svoje postupke snosim u potpunosti. Znam da sam napravila puno (čak i previše) pogrešaka, pa ipak naučim nešto iz toga i idem dalje. Pokušavam biti pametnija sljedeći put (što ne znači da mi uvijek uspijeva). I u zadnje vrijeme, potpuno sam iskrena prema ljudima. Ako mi nešto smeta, reći ću im to u lice i neću se osjećati krivom zbog toga. U biti, nekim sam već i rekla. I naravno, ispala kuja. Ali lakše mi je. Lakše mi je, jer sam konačno izbacila to sve iz sebe.
Neki stvarno nisu vrijedni zraka kojeg udišu.
Ni prvi ni zadnji put čujem da me netko mrzi. Jao, to je TAKAV jebenonevjerojatan i neopisiv kompliment. Vrijedna sam nečije mržnje, nečijeg vremena. I po tome znam da sam ostavila trag na tim ljudima. Da ih zanimam. Jer inače, inače im bi im bilo svejedno.
A što je najtužnije, neki se zaista pokušavaju ponašati kao da ih boli kurac. Pa ostavljaju anonimne poruke, anonimno čitaju moj blog, i komentiraju stvari koje ih se nimalo ne tiču.
Hahahahaha. Svaki put kad pomislim da je moj život "totalno dosadan, nezanimljiv, predvidljiv i uobičajen", pojavi se netko takav i popravi mi dan. Dokaže mi suprotno. Tako da sam na neki način i zahvalna tim jadnim ljudima bez života.
Jedna od stvari koje me stvarno mogu isprovocirati su ljudi koji ti okrenu leđa nakon dugo vremena samo zato što im sasuješ istinu u lice. I kad ih konačno odjebeš (jer ti se ne da trošiti vrijeme na nekog takvog, s razlogom), onda počnu trčati za tobom.
Ne, ja neću pregaziti svoj ponos. Neću se vraćati na staro, jer će po ne znam koji put biti isto, a ja sam već umorna od vječno istih priča i očekivanih završetaka. Iste situacije će se konstantno ponavljati, opet će doći do međusobnog optuživanja, vikanja, vrištanja, suza.
Preloša drama. Nakon toliko puta, djeluje toliko neiskreno i namješteno.
A sada znam. Znam gdje sam griješila i ostavljam to iza sebe. Realno gledano, nije vrijedno ni mog vremena ni mojih živaca.
Jesam, kuja sam ponekad. I ne, ne osjećam se krivom zbog toga. Ako netko ima problem s tim, posve je jasno što može napraviti.
U moru dvoličnih, lažljivih i neinteligentnih ljudi naišla sam na par stvarno prekrasnih pojedinaca. Na nekoliko ljudi zbog kojih mi je drago što ih mogu zvati prijateljima, i Njega.
I dovoljno je. <3
Post je objavljen 01.08.2009. u 16:56 sati.