Marketing
Predsjednički izbori: da li Ivo Josipović forsirano pobjeđuje?
Objavio sam prekjučer jedan (polu)satirički tekst na temu predsjedničkih izbora. Neki nisu shvatili satiričnost, pa su mi počeli predbacivati. Istina, moja je krivica što sam pomiješao ozbiljan dio (prvi dio, o Andriji Hebrangu mlađem) i satirični (drugi, o zavjeri Sanader - Mesić).
Predsjednički su izbori za samo pet mjeseci, pa bismo mogli ozbiljno razmotriti situaciju. Moja satirička pretpostavka o tajnom komplotu Mesić-Sanader ima racionalno jezgro u tome, što je sve do trenutka kad je Ivo Sanader podnio ostavku (pa i danima nakon toga) tema spekulacija bila hoće li se kandidirati za predsjednika države.
Tome je pak osnov u mani HDZ-a svih 20 godina postojanja: osim predsjednika stranke, nema drugih popularnih lidera, koji bi osobno mogli nositi jednu nacionalnu kampanju (ima ih na lokalnom nivou). To se vidjelo i na predsjedničkim izborima 2000. i 2005., kad su prošli jadno.
Postoji bitna razlika: tada je bilo jasno da njedan kandidat HDZ-a ne bi imao šansu; 2000. zbog opće nepopularnosti stranke, 2005. zbog visoke popularnosti Stipe Mesića. U oba slučaja, HDZ je svojem kandidatu/kandidatkinji dao prilično mlaku potporu.
Sada je međutim drugačije, i sve je ukazivalo na neizvjesnu bitku. Iako nitko ne iskače, čak i nakon Sanaderovog povlačenja može se navesti sedam-osam kandidata koji bi uz odgovarajući angažman stranke imali šanse na pobjedu.
Andrija Hebrang međutim u taj krug ne spada. Mnogi komentatori smatraju da on nema nikakve šanse. Neobično je da HDZ ovako "baca koplje u trnje", ali ostavimo sad to po strani.
SDP je na općim unutarstranačkim izborima izabrao svojeg kandidata za predsjednika države. Ivo Josipović nema neku karizmu, ali nema ni izrazitih mana te će imati potporu stranke, koja pak konstanto uživa povjerenje oko trećine biračkoga tijela.
Druge dvije stranke "ljevice", unatoč najavama o stvaranju bloka, požurjele su istaknuti svoje kandidate. Kao da se i oni trude neslogom upropastiti izbore. Ipak izgleda jasno da će u drugom krugu, ako do njega dođe, Josipović pobrati glasove onih, koji su u prvom krugu glasali za Kajina ili Pusić (ako se oni ne predomisle i odustanu od kandidature, što je moguće i očito racionalno).
Godine 2000. neočekivano je pobijedio jedan marginalac, a 2005. drugi marginalac je zamalo ušao u drugi krug (ipak, jasno je da ne bi imao šanse pobijediti.) Da li se sada tako nešto može ponoviti?
Čini mi se da nema uvjeta za to. Stipe Mesić je 1999. ipak bio svima poznat, profiliran i aktivan političar, koji je godinama gradio temelje svoje pobjede. Danas takve osobe nema. Ne vidim, kako bi Nadan Vidošević ili neki drugi nezavisni kandidat mogao pobrati više od 20-ak posto glasova.
Imenovanje Hebranga istovremeno jako otežava posao nekom mogućem kandidatu desnice, koji bi se na valu nezadovoljstva možda mogao naglo nametnuti. U svakom slučaju, i oni imaju ozbiljan problem da su nesložni i nemaju izrazitog lidera kojeg bi umjereni konzervativni glasači mogli prihvatiti.
Dakle - ne vidim kako bi se u slijedećih pet mjeseci moglo dogoditi da Josipoviću netko ugrozi pobjedu.
Post je objavljen 01.08.2009. u 07:42 sati.