Marketing
Zašto od nečega vanserijskog napraviti kliše?
Kako je to lijepo kada netko nakon dugo vremena ljubavi prema nekom sportu - konkretno prema MMA, kao što je to forumaš Reaktivac, dobije priliku to i formalizirati, pa je postao suradnik našeg najboljeg web portala borilačkih spotova PROFIGHTSTORE.
Često sam čitao njegove komentare na PROFIGHSTORE FORUMU, ali i na drugim forumima, vidi se čovijek poznaje MMA scenu i u svijetu i u Hrvata i razložno piše. Ima logične komentare, ne sjećam se da sam ga pročitao kao nekoga prepametnoga koji druge omalovažava. Na žalost - danas je to rijetkost. Jer, na žalost svjedoci smo da je lakše je nekoga omalovažiti nego biti bolji od njega.
Svojevremeno je (kako sam kaže) jako doprinio osnivanju ULTIMATEFIGHT FORUMA. Da budem iskren, nisam se tada slagao s time, jer, mislio sam postoji već etablirani NOKAUT Forum i tu treba skupiti hrvatsku borilačku pamet. Na jednom mjestu. Pa onda tu brusiti mišljenja, komentare, stavove, dobivati vijesti te utjecati na događanja, politiku, vođenje, i sl.
Ali, kažu da je demokracija i da je sloboda medija. Slažem se, ali do čega smo došli - Nokaut forum se gasi, Ultimate forum se kako tako održava - na žalost, nema više onih pa i oštrih razmjena mišljenja, a evo se sada uzdiže Profightstore forum. Ako se mene pita - skoncentrirajmo se na jedno, pa da vidimo kako zajednički možemo utjecati na hrvatsku borilačku scenu.
Vraćam se na Reaktivca. Lijepo je da je predstavio vanserijsku Nives Radić. Izbor za pet. Poznajem tu djevojku, poznajem joj dečka Zorana i trenera Damira. Ma sve divota. I neka se samo tako nastavi. Ali, zamjeram Reaktivcu što je svoj prvi uradak u Profighstoreu sveo na kliše.
Stvarno sam očekivao više od jednog dobrog poznavatelja, odličnog kritičara, logičnog komentatora. Očekivao sam nešto novo, a ne ona pitanja koja me stvarno živciraju:
Što misliš o muškarcima koji misle kako se cure ne bi trebale boriti u ringu, kavezu ili sl?
ili
Da li ti dečki prilaze u strahu ili respectu kada si negdje vani?
ili
Kakvi te muškarci privlače - moraju li biti predani sportaši ili ne?
Joj, joj, joj.
Stoga, Reaktivac, moja poruka. Molim te nemoj biti novinar, budi ono što si do sada bio.
A što je to Reaktivac iliti kako se potpisaše Mario Šiško napisao u svom prvom uratku za PFS, pročitajte u nastavku:
Nives Radić - Heroina u ringu, dama u životu
Većina od nas, ljubitelja borilačkih sportova koji prate slobodnu borbu, pritom podrazumijevaju bespoštednu i sportsku borbu izmedju dva muškarca.
No, što je s ljepšim spolom? Da li je nama, većinom muškima strana i apstraktna pomisao vidjeti u ringu ili kavezu dvije utrenirane sportašice kako ulaze u borilište, rješene da se obračunaju muški po pravilima slobodne borbe ili kickboksa, bez povlačenja za kosu i sl. trikova koje smo vjerujem svi vidjeli u djetinjstvu kada bi se dvije curice ili djevojke potukle?
Što to cure potiče da se bore u ringu; dali je u pitanju samo sportsko-natjecateljski karakter ili želja da se osjećaju sigurnije, respektabilnije i ravnopravnije medju dominantnijim te fizički jačim muškarcima ?
Mišljenja muškaraca o ženama u ringu su podijeljena. Jedni smatraju kako borilački i kontaktni sport treba imati mušku i žensku opciju u skladu s možebitno malo modificiranim i blažim pravilima, dok oni malo tradicionalniji misle kako borilački sportovi tipa full contact ili slobodna borba nisu sportovi kojima bi se djevojke trebale baviti na profesionalnoj razni.
Osobno sam zagovornik liberalnije struje, jer ako se cure žele natjecati i boriti u okviru prilagodjenih pravila – zašto ne ? Pogotovo danas kada su žene emancipirane i kada znamo da se natječu u svim ostalim sportovima, u kojima su muškarci donedavno držali „monopol“.
Trenutno globalnom ženskom MMA scenom vlada 27-godišnja Gina Carano. Osim svojim rezultatima, Gina plijeni pozornost medija svojom ljepotom i ženstvenošću, koju je teško sakriti i u ringu. Tu su Rosi Sexton i Kelly Kobold a u Sjedinjenim državama Amerikanka hrvatskog porijekla Lana Štefanec svoj put ka zvijezdama utire sa šahovnicom na dresu.
Naš adut na istoj toj sceni je Šibenčanka Nives Radić. Teško je nabrojiti sve sportske domete ove mlade dame, koja zbog pomanjkanja sluha čelnika rodnoga grada, od prošle godine nosi dres splitskog Pitbulla. Nives je trostruka prvakinja Europe u low-kicku i fullcontactu, dvostruka svjetska viceprvakinja u low-kicku i jednom u fullcontactu. Višestruka je prvakinja Hrvatske u svim disciplinama kick-boxinga, u taekwon-dou, klasičnom boksu, a od prije nekoliko dana i u tajlandskom boksu. Prva je žena koja je na ovim prostorima nastupila u slobodnoj borbi.
S brojnih domaćih i inozemnih natjecanja, kao hrvatska reprezentativka te u dresu svoga matičnog kluba Dalmatina, a potom i Pitbulla, donijela je 90 medalja i pehara, a dvadesetak puta proglašavana je najboljom borkinjom nekog natjecanja. U nastavku je mini-intervju s ljubaznom i zgodnom gospodičnom, odnedavno akademskom građankom i vlasnicom diplome turističkog i informatičkog menadžmenta - Nives Radić.
Nives, možeš li nam ukratko reći kako si se počela baviti borilačkim sportovima te posebno što te je potaklo da se odlučiš okušati na profesionalnoj razni?
Ispočetka je to bilo više rekreacijski i nisam imala nikakvu namjeru natjecati se, mislila sam da to nije ni moguće jer sam imala 16 godina, da je prekasno, a nisam bila ni neki talent. Jednostavno sam veliki radnik i s vremenom sam izrasla u borca kakav sam danas. Trener Damir Lambaša je prepoznao borca u meni iako su mu se svi smijali, posvetio mi se i nagovorio me na prvo natjecanje. I tako sam polako, s velikim trudom napredovala i sve je išlo nekako spontano pa tako i profesionalna razina, nije me ništa posebno potaklo.
Gdje treniraš, u kojem klubu, tko ti je trener i da li teško nalaziš cure kao sparing partnerice?
Treniram u klubu „Dalmatino Šibenik i klubu Pitbull Split. Trenira me i dalje Damir Lambaša. Uvijek mi je teško naći kvalitetnu sparring partnericu, to mora biti netko s kim mogu napredovati, a takvih cura je malo. Pomognu mi cure iz „Pitbull“-a, ali je problem što su sve iz nižih kategorija i onda to nije realna situacija kakva će me čekati na natjecanjima, zato moram često raditi s momcima, ali ni to nije realna situacija jer su oni brži i jači. Snalazimo se kako najbolje znamo.
Pročitao sam da ti je grad Split dodjelio sportsku stipendiju pa si radi toga promjenila matični klub i grad?
Da, dođeš do nekih godina kada bi se trebao osamostaliti, kada ne možeš više od roditelja očekivati da ti sve financijski pokrivaju, trebaš se zaposliti, a ne želiš odustati od sporta i misliti hoće li se poslodavac „smilovati“ i pustiti te na natjecanja kojih je stvarno mnogo. Sa stipendijom se mogu potpuno posvetiti sportu, i uz vremenski kraće, dodatne poslove guram dalje.
Što misliš o muškarcima koji misle kako se cure ne bi trebale boriti u ringu, kavezu ili sl?
Svatko ima pravo na svoje mišljenje.
Možeš li nam nabrojati svoje uspjehe, rezlutate te neke teže protivnice s kojima si se borila?
U devet godina treniranja skupilo se dosta medalja… možda da istaknem da sam tri puta osvajala Europsko prvenstvo u kickboxing-u, jedan put osvojila Prvenstvo Balkana, tri puta sam bila druga na Svjetskim prvenstvima, imam nekoliko mečeva u klasičnom boksu, tajlandskom boksu i ultimate fight-u. Najteža protivnica mi je bila legendarna Irma Verhoef – borile smo se za svjetsku titulu vale tudo, 3x5min nakon kojih je rezultat bio izjednačen pa smo radile dodatnih 5 min i opet bile izjednačene, ali je domaći teren presudio da titula ostane kod Irme kojoj je to bio oproštajni meč.
Što ti je specijalnost; udarci nogama, boks, hrvanje, Muay Thai ili nešto drugo?
Nemam neku specijalku, prirodno sam fizički jaka i to koristim.
Da li bi se jednoga dana voljela boriti protiv Gine Carano u slobodnoj borbi i misliš li da bi je mogla pobjediti?
Gina je odličan borac i bio bi mi pravi izazov i zadovoljstvo susresti se s nekim takvim u ringu, ali nažalost nismo iste kategorije (Gina 63 kg, ja 70 kg).
Kakvi su ti daljni planovi glede skorašnjih natjecanja ? Kakav rezlutat očekuješ potkraj godine na SP u tajlandskom boksu u Bangkoku ? Dali te više zanima ultimate fight ili kickboks?
Ove me jeseni čeka puno, puno posla jer krajem 9.mj. idem na Europsko prvenstvo u klasičnom boksu u Ukrajni, krajem 10.mj. na Svjetsko prvenstvo u low kick-u (kickboxing) u Austriji, krajem 11.mj. na Svjetsko prvenstvo u full conctact-u (kickboxing) u Francuskoj i na Svjetsko prvenstvo u tajlandskom boksu u Bangkoku na Tajlandu.
Što se Bangkoka tiče to je prvi put da ću se okušati u tajlandskom boksu van Hrvatske, konkurencija je jaka, sasvim je drugi način rada u ringu, ali imam volje, to je veliki izazov i dat ću sve od sebe na pripremama i u borbi pa vjerujem da dobar rezultat neće izostati. Jednako me zanimaju i ultimate fight i kickboxing, jedino se u ultimate-u osjećam puno slobodnije jer je veći „asortiman“ udaraca i tehnika.
Da li ti dečki prilaze u strahu ili respectu kada si negdje vani?
Obično se u šali sklanjaju s puta, zezaju, ali svi znaju da sam izvan ringa „pitoma“ hahaha…
Kakvi te muškarci privlače - moraju li biti predani sportaši ili ne ?
Mora biti „normalan“ u glavi, ne mora biti sportaš.
Nives, želim ti puno uspjeha u daljnoj karijeri, kao i u privatnom životu. Zahvaljujem se na odgovorima.
Mario Šiško
PS - ajde Mario, nađi malo vremena pa pročitaj jedan moj stariji post "Kickboxing je samo riječ, i ništa više ..."
Eto, da nisam napisao, ne bih puko, ali bi štajaznam.
Post je objavljen 01.08.2009. u 01:12 sati.