Logika
Da ponekad i logika nije logična uvjerili smo se bezbroj puta, no ovaj put kod ovog novog rebalansa proračuna sve je logično, sve je na mjestu, sve se odvija po planu.
Nekada su vlastodršci raju držali na toliko kratkoj uzici da je raja jedva disala jer i ne može se drugačije sa masom, masa je opasna kad se otme kontroli, prospe se, raziđe se i svaka grupica djeluje kao kvasac i raste nova bomba. Onda su vlastodržci svoje kurire ili promatrače svjetine pitali: „Šta kažu?“ „Bune se i viču gospodaru“. Odgovorili bi psi zaduženi za čuvanje stada. „Onda steži još.“ „Ali....“, „Nema ali, steži i reži bolje ja njih nego oni mene“.
Reče debeli gospodar i zadovoljno se počeška po mješini.
„Šta sad kažu?“ „Ništa ne kažu gospodaru, mirni su i gledaju u zemlju, pognutih leđa i umornog koraka, jedva hodaju.“ „Malo popusti ali malo, jer sad su spremni na žrtve.“ Mudro će drobonja.
Dakle ima logike, i te kako ima u ponašanju naše vlasti. Ne smije se dopustit raji da dobije na vremenu, da počne razmišljat, da uključi mozak. Ovako smo zabavljeni svojim jadom, mučimo se za golu egzistenciju i ne pada nam na pamet bilo koja druga ideja a kamoli organizirat prosvjede ili nešto slično.
Cijela igra oko rebalansa na koncu se svodi na to da se nas, Male drži na ular sa pojašnjenjem iz punih i debelih usta da je globalna kriza i da svi moramo ravnomjerno podmetnit leđa.
Isti, potpuno isti koji su nas doveli u ovu situaciju sad kažu da će državu izvuć iz krize uz opasku: „Neki bi željeli vidjet državu na koljenima ali to ne bute gledali.“
A radi čega ste nas doveli do ovoga gdje smo sad, gospodo, jeli se omaklo ili slijedite dobro razrađen plan?
Koje velike riječi velikog majstora, k tome još u kameru migne onom iz sjene na jahti i smiju nam se, „Stoko sitnog zuba šta vi znate“, stoji im na usnama.
Da je ovo potpuno logično govori i činjenica da je za uredski namještaj predviđeno brdo kuna, da je za promidžbu vlade predviđeno brdo kuna, da je za intelektualno vlasništvo izdvojeno brdo kuna?
Intelektualno vlasništvo? Gospodin Hebrang je rekao da bez sredstava za intelektualno vlasništvo nema ni proračuna za iduću godinu, da bez toga ne može država funkcionirat. Je li moguće da za sve ove novotarije koje nam podastirete plaćamo vanjske suradnike pa nam „cvjetaju ruže“ zahvaljujući neotkrivenim „anštajnima“? Je li moguće gospodo da primate plaću samo za to da pokažete svoju figuru? Je li moguće da ova pametna riješenja koja donosite, ustvari-uvozite?
Ako nije tako onda vi sami naplaćujete svoje usluge državi, a svaka vaša ideja iznova nas pokopava. Redovna plaća se kao podrazumjeva, pa nećemo valjda o plaći zborit radi nje dolazite na radno mjesto. I sve te premije za intelektualno vlasništvo sasma legalno i po zakonu trpate u svoj žep koji očito nema dna.
Zamislimo sad, svekoliko pučanstvo, ili ne moramo ni zamišljati samo čekajmo ako uspijemo izdražati. Nakon ovih novih harača kad žepovi nabubre, zamislimo da proglase bankrot države... nema se...gotovo... i to sasvim legalno i po zakonu i još sebe nagrade sa lovom koja je određena za intelektualno vlasništvo. Sasvim legalno. Riješenja koja se nude i okarakteriziraju kao intelektualno vlasništvo ne moraju automatizmom biti i dobra riješenja jer to je novotarija i kao takva ocjenjuje se nakon što zaživi a ako ne bude dobra... a božemoj, napravit ćemo drugo riješenje i ponovo naplatit pa nećemo valjda raditi besplatno.
Ili slijedeće. Zamislite da sada odbjegli kapetan sklapa sporazum sa Natom o davanju Lastova i Visa za Nato-baze. To je novina, intelektualno vlasništvo, i za te usluge naravno da će ga nagraditi sam Nato, ali nagrada slijedi i, od koga?... Od NAS,... NAS, jer mi smo svi država, mi smo ti koji držimo stupove i onda kad su ti stupovi podmetnuti mlohavi penisi starih prdonja a državu vidimo kao fatamorganu.
Dakle mi ih nagrađujemo sasvim legalno i po zakonu a zapravo su nas doveli na prosjački štap i rasprodaju malo pomalo Lijepu Našu. I ne bi me čudilo da uz to još budu odlikovani ordenjem i proglase si nacionalnim herojima.
Došlo je vrijeme kad poželim otići „negdje“, možda u nekom dubokom snu, tamo gdje ne moram strepiti kako preživiti, kako režije platiti koje mi odnesu tri četvrtine penzije. Negdje za ne osvrtati se oće li me kogod pregazit s autom zato što sam ga krivo pogledao. Tamo gdje ne moram biti sudionikom događaja „idemo dalje“ a na rubu smo provalije.
Lijepa Naša,... jesi lijepa i mogli smo lijepo živiti što od tvoje ljepote što od poklonjenih bogastava koje nam je poklonio, niti znam tko niti zašto, ali zaslužili ih nismo.
Ali nismo iskoristili šansu, a nekoga moraju okriviti, ovoga puta to ćeš biti Ti. Da nisi toliko lijepa ne bi se zanosili idejom da smo bogom dani narod. Da nisi toliko poželjna i mi bi bili skromniji u svojim očekivanjima, da nisi ovoliko bogata....
Što će ti toliko rijeka, toliko oranica, toliko šuma, toliko jezera, toliko planina, toliko otoka, toliko mora.... bogata si, odvratno bogata, a rekoše da moramo svi ravnomjerno nosit ovaj teret, jelda, e pa, Lijepa Naša, evo došlo je vrijeme da i ti platiš porez, jedan po jedan otok, šumu po šumu, dragulj po dragulj....
Kad smo se tako brzo, sretni i zadovoljni, primakli nekim „egzotičnim“ zemljama učini i ti, zemljo moja, nešto,... učini bar da nam banane uspijevaju!!
Post je objavljen 31.07.2009. u 23:34 sati.