Patetika ustaljenog mentaliteta ( 2 )
No, dvadeseto stoljece nije bilo tek neki „Veliki potop covjecanstva“, neki metastazni holokaust Sizorenog Supermana , koji je, nakon sto je dostigao svoj epohalni tehnoloski stupanj industrijskog razvoja u stanju da se proizvede dovoljno za cjelokupno covjecanstvo, dvadeseto stoljece predstavlja i naj visu cibvilizacijsku epohu svih vremena.
I dok se Engelsov krik raznosi svijetom na samom pragu dvadesetog stoljeca :
„ Proizvodni odnosi i njihova razmjena kljucni su za razumjevanje medjuljudskih odnosa.!“
De Leon se pridruzuje svojim krikom:
„ Dosta nam je vasih „reformi“! Moralno mediokritetskih i djetinjih aspiracija malogradjanskih pokreta, u vremenima kolosalnih drustvenih problema, koji kucaju na vrata svakom covjeku sa zahtjevom da budu rijeseni.“
Kao i Albert Schweidzer:
„Covjek je postao superman. Ali tek mocni superman, koj se nije uzdigao i na nivo racionalnog, humanog supermana. Nivo moci na koji se uzdigao pretvorio ga je tek u jos veceg jadnika…tvoreci jednu potresnu savjest: sto vise se pretvara u supermena to vise postaje nehuman“!
Znanstvene krikove zagusljuju topovi svjetskih agresija. Intelektualna misao pada pod njihovim rafalima, dok se preostala probrana svita stavlja u spindoctorsu sluzbu uniformiranih predstavnika mocnih supermena : pukovnika, generala, marsala i generalisimusa, koji ostavljaju dvadeset prvom stoljecu tek globalno zgariste i jedva pokretljive krhotine humanih ostataka.
Post je objavljen 31.07.2009. u 12:36 sati.