'Izvlačenje' takoder može biti dobar nacin donošenja odluka u jednoj zajednici. Tako je bilo kod naknadnog izbora Matije u apostolski krug dvanaestorice. Kocka je odlucila izmedu njega i Josipa »Pravednika« (usp. .. 1,15 26).
Prazajednica poznaje i druge načine donošenja odluke. Najpoznatiji bi mogao biti apostolski koncil. U molitvi, u slobodnom govoru, u snažnim prepirkama, prije svega izmedu Pavla i Petra, u »lokalnim terminima« i kroz iskustvo Duha Svetoga pala je odluka da se poganima ne propiše »stranputica« zbog židovstva, ako se žele krstiti. »Duh Sveti i mi odlučili smo ...« (Dj 15,28), glasi kratka formula za ove značajne odluke mlade kršćanske zajednice.
U našem društvu koje je obilježeno kao komunikacijsko društvo i koje neprestano traži oblike zajedničkog djelovanja i odlučivanja, a i u Crkvi koja sebe nastoji vidjeti kao »communio«, kao bratsko sestrinsku crkvu sve je preče pitanje korisnih načina duhovnog donošenja odluka.
Ignacije i njegovi prvi drugovi tu mogu puno pomoći. Oni su njegovali jedan dobar dio duhovne kulture donošenja odluka o kojoj je 1983. g. 33. Generalna kongregacija Družbe Isusove rekla:
»Moramo iznova postupno usvojiti apostolsku metodiku (zajedničkog donošenja odluka, »deliberatio communitaria) sv. Ignacija.
Za jednu zajedničku duhovnu odluku postoji najprije nekoliko duhovnih preduvjeta: (objektivan, trezven, bez predrasuda)
Kao prvo potrebno je veliko poštovanje prema jednom takvom, često napornom dogadaju. Tek kad se procesi odlčivanja u jednoj kršćanskoj grupi smatraju »životnim izvorom« zajedničkog života u Duhu Svetom, postoji psihološko duhovni preduvjet da će se pr. odlučivanja smisleno provesti. Tek onda kada se jednu grupu više ne doživljava u prvom redu smetnjom na individualnom putu, nego živahnim kršćanskim prostorom za susrete, »narodom Božjim«, »tijelom Kristovim«, zajedničko odlucivanje može pored muke (napora) pričinjavati i duboku radost. Mora postojati osjećaj za višeslojnost razina zajedničkog procesa odlučivanja:
Postoji razina predmetnog raščišćavanja, razina informacija i kompetencije sudionika.
Postoje jako osobni aspekti poput posebne sklonosti, nesklonosti, bojazni, strahovanja i nada koje kod pojedinaca mogu biti jako razlicite.
Postoji proces grupe u kojem igraju ulogu pitanja povjerenja, moći, utjecaja, stranačja itd.
Postoje razine različitih metoda i struktura za donošenje odluka koje utječu na proces.
I konačno, postoji izričito duhovna razina na kojoj se provjerava dolaze li podstreci, snage i motivi kojima su izloženi pojedinac i grupa iz vjere, nade i ljubavi, i vode li većinu služenju i hvali Božjoj.
Svaki sudionik mora imati primjerenu sposobnost za rasuđivanje, artikulaciju, dogovor i konflikt, odnosno mora nastojati da ih što bolje razvije. U protivnom bi negativne emocije, fix ideje, tvrdokornost, agresivnost i letargija mogli enormno blokirati put grupe.
Za cjelovito i duhovno donošenje odluke važna je ujedno i otvorenost i pažljivost za vanjske dogadaje, za unutarnje pokrete i za Božju tajnovitost u svemu (usp. Kol 1,12 20).
Kod »postupnog« ponovnog otkrivanja ignacijanskog odlučivanja od pomoći je naviknuti se na pojedine elemente i slijediti ih kao egzaktan, razgranat sustav. Ovo s jedne strane, više odgovara situaciji učenja, a s druge strane nisu Ignacije i njegovi drugovi bili samo sistematičari, nego su koristili intuicijski i ciljano najrazličitije nacine za donošenje odluke: jednostavan razgovor, višednevno bavljenje zajedničkim pitanjima uz rad i večernjim razmjenjivanjem o tome, povlačenje u tišinu i osamu, brižno odvagivanje prednosti i nedostataka različitih alternativa.
Što to može pomoci kod pripreme, odnosno izvedbe zajednickog duhovnog donošenja odluke?
1. Njegovanje svakodnevne »molitve pažnje koja ljubi«,
kroz što ostaješ budan za ujedinjavanje vanjskih događanja, unutarnjih kretnji i tajne Božje.
2. Vježba vrednovanja na kraju susreta grupe.
Ona oštri osjećaj za ljudsko duhovne .... u jednoj zajednici. Često se sastoji od tri jednostavna pitanja:
Kako sam doživio temu, odnosno molbu?
Kako sam doživio zajednicu?
Kako sam doživio sebe?
3. Povremeno zajedničko vrednovanje uz pomoć voditelja grupe.
Ovo je prvotna forma pratilja procesa kod intenzivnog i važnog procesa odlučivanja.
4. Vježba kruga slušatelja koja je uvježbavanje u istinskom slušanju i koja manje govorljivim sudionicima razgovora stvara prostor za vrijedne doprinose.
5. Rastuće iskustvo u tome što znaci živjeti kao grupa vjernika i zajedno odlučivati.
6. Vježba, kako svjesno tražiti različite alternative kod povremenih zajedničkih odluka i kako brižno zajedno skupljati argumente pro i contra i različite mogucnosti izbora.
Pri tome je važno ne samo tražiti argumente za »vlastitu« poziciju, nego izreci stajališta za i protiv svih alternativa. To može pomoci kod smanjivanja vlastite pristranosti.
7. Kod predstojećih odluka stvoriti sebi izricito vrijeme molitve.
U njima je stvar u tome da .... duhovno ....., »rezultate« stavili u Božje ruke i iznutra se oslobodili od »neurednih sklonosti«, fix ideja i blokada osjecaja.
Model: »Slušati, razlikovati odgovoriti«:
Jedan jednostavan, a ipak zahtjevan model donošenja odluke može se sažeti u temeljne korake:
Kušati - razlikovati - odgovarati (usp. Model »slušati rasudivati djelovati«).
Kod koraka slušanja radi se o dobivanju što je više moguce točnije slike situacije odlučivanja u kojoj se nalaze pojedinac ili grupa. Ovdje se smije postaviti samo protupitanja u vezi s razumijevanjem, a ne smiju se davati prijedlozi rješenja.
Korak razlikovanja slijedi nakon primjerenog vremena tihe, osobne prerade onoga što se čulo.
On se priprema baš u vrijeme tihog razmišljanja i naknadnog ...(kušanja). Ovdje se radi o rašcišcavanju odlučujucih stajališta, procjena, tendencija, dinamike; i o tome da se osjeti u kolikoj su mjeri na djelu tendencije koje se suprotstavljaju Isusovom evandelju ili za koje se čini da su u skladu s njim.
Nakon što bi svi mogli dati svoj prilog (udio) u krugu slušatelja sve ovo bi se »obradivalo« jedno vrijeme u tišini i tražilo bi se elemente za odgovor. On bi se onda opet saopćio u krugu. Ovdje se prije svega radi o tome da se kaže koji se odgovor čini posebno važnim. U zaključnoj tišini se još jednom može pogledati i vrednovatI saopćenja. Da se pri tome ne radi o nekoj umjetnoj metodi, nego o jednostavnim temeljnim koracima ljudskog odlučivanja pokazuje nam pogled na dvije poznate biblijske odluke:
Samuel u snu triput čuje glas; onda mora naučiti razlikovati čiji glas čuje, glas velikog svecenika Elija ili Božji; i konacno daje svoj odgovor (usp. 1Sam 3,1 18).
Marija čuje andelov poziv; zatim pita razlikujući, kakva bi stvarna poruka mogla biti i konačno daje svoj odgovor, svoj da djelovanju Božje ljubavi u njoj (usp. Lk 1,26 38).
U tom se smislu »slušanje - razlikovanje - odgovaranje« temeljni koraci individualnog i zajedničkog traženja volje Božje.
Willi Lambert, "IZ LJUBAVI PREMA STVARNOSTI"
Post je objavljen 31.07.2009. u 10:53 sati.