Pravda je dostižna, al' spora,
Ja san otok srid olujnog mora.
Na njem kuća da mornari svrate,
Od kamena, sa krovon od late.
Iman jednu maslinu sa strane,
Otežala, do poda joj grane.
Bokun vrtla, zlato mojih truda,
Jer odavde, otić neman kuda.
Sa vitrom se za tu pravdu borim,
Sa morem se za te međe sporim,
Branim svaki pedalj doma svoga,
Još se uzdam u dragoga Boga.
Tirale me i sa neba kiše,
Peklo sunce, sve više i više,
Ma je tilo jače od svih zala,
Neće mene niko sa mog žala.
Post je objavljen 25.08.2009. u 20:17 sati.