Hodajući boemski kroza sve ove dane,mjesece,pitam se gdje sam? Što uopće radim? Ali jedno je sigurno. Mijenjam se. Mijenjam se kako nitko ne očekuje. Od mog dragog rocka...sve se svelo na tehnjavu. Otkuda pitate se? Neznam. Ni neznam zašt' živim,zašt' trošim pare na pljugu...ma ništa neznam. Ali je li važno? Oprostite mi,ali nešto...što sam praktički počela mrziti su dečki...nemojte to uzeti zdravo za gotovo....ali jeste. Svaki od njih te povrijedi,kako god,ali to učini. I nemam više povjerenja u nikog. I ne trudim se pronaći ga u nekome. Živim ovako,i lijepo mi je. Ne žalim se na ništa više,prijatelje imam,kakav tko je,je...ne žalim se. Mijenjam se,zaboravljam neke stvari ili jednostavno prolazim preko njih. No spominjući dečke...jednu stvar nisam rekla. I dalje na neki svoj tajanstven i čudnovat način volim jednog dječaka...koji svakog dana zaokupi moje misli. I zna to on. Zna jako dobro. A ja se nadam da ću jednom mu to sve moći pokazati...jer nemogu baš reći da se mi viđamo. Većina vas bi patila zbog toga što se ne može viđat sa nekim koga voli...ja ne patim. Naprotiv,ja sam sretna što sam ga upoznala,što mi je još ostalo vjere u ljubav i što mi život ispunjen ljubavlju. Dobro je voljeti...a i biti voljen. Jer kaže da me voli. Ja mu vjerujem. A ako će me povrijedit...to me sada ne zanima. Što će biti neka bude. Ali ja živim za danas,za sada i sretna sam što mogu da volim,što imam krov nad glavom,uvijek dovoljno da nebudem gladna,mogućnost da napravim sve što hoću,prijatelje koje cijenim,roditelji koji mi pružaju sve,brata kojeg volim najviše na svijetu...sretna sam,jer kakvi god crni oblaci se nadvili nad mnom,ja ću ih uvijek znati istjerati. Kažu da su promjene dobre...pa izgleda da jesu. Trudim se gledati bolju stranu svega. I uspjeva mi. Probaj i ti,vidjet ćeš,ipak nije toliko teško.
Post je objavljen 29.07.2009. u 22:45 sati.