U sjeni željezničke katastrofe danas je u "Jutarnjem listu" izronio alarmantan podatak. (Vidi sliku.) Što je da je, uzevši sve ostalo na stranu, nešto što košta 30.000$, to jest oko 150.000 kuna, plaćeno je milijun kuna (brojkom: 1.000.000) – sedam puta više!
Riječ je o milijun kuna sakupljenih porezom u državi koja je pred ekonomskim kolapsom.
Ako je netko to napravio u najboljoj vjeri, iz banalne gluposti, umjesto da nadalje figurira kao zaslužni javni djelatnik, zaslužio je da ga se premaže katranom, oblijepi perjem i protjera na rodni kamenjar ili odakle je već izmilio. Ako se ustanovi da je samo kunu od tih milijun kuna stavio u svoj džep, to nije samo pljačka, to je više od izdaje, u ovim okolnostima to je veleizdaja, nešto zbog čega bi ga trebalo poslati tucati kamen na nekom toplom otoku sljedećih dvadeset godina.
U bilo kojem od tih slučajeva, onaj tko se osobno založio da taj čovjek dođe na mjesto s kojeg je počinio takvu štetu, onaj koji je garantirao za njega, nakon što mu je štićenik zahvalio ponekim pršutom i time da je po preporuci zagovaratelja zaposlio još ponekog jednako djelotvornog, zaslužio je da podnese i taj negativni dio odgovornosti za svoju intervenciju i odleti zajedno s njim.
Sve to zajedno nije više pitanje reda i poštenja, pravne države i uređenog društva. To je pitanje opstanka.