Marketing
Harač oporbe
Saborska rasprava o najnovijem rebalansu državnog proračuna pretvorila se u scenski igrokaz SDP-a, svi u jedan glas, " izbori ".
Dugotrajna rasprava o najnovijem rebalansu državnog proračuna pretvorila se u zborno pjevanje oporbe, koja nam kao spasonosno riješenje za izlazak iz krize nudi nove izbore. Neinventivna oporba koju je Sanader potpuno eutanizirao, probudila se neočekivanim bijegom bivšeg premijera, te kroz saborsku raspravu dokazala novu smjernicu svoje gospodarske strategije: '' hoćemo izbore '', papagajski se čulo iz saborskih klupa.
'' Mi vam nudimo izbore ''
Uz zazivanje prijevremenih izbora, što je legitimno pravo svake opozicije, pa tako i one hrvatske, potpuno nesposobne artikulirati svoje stajalište usprkos svesrdnom medijskom sufliranju, najčešće spominjana riječ u saborskoj raspravi bila je '' HARAČ ''. Jasno da se radi o klasičnoj demagogiji, samim time što nam ovakva oporba ne nudi nikakvo ozbiljno jamstvo izlaska iz krize, osim poziva MMF-u da dođe u pohode Hrvatskoj, toliko željnoj novog tutorstva. Ljubo Jurčić u kamere HTV-a eksplicitno je zazvao MMF kao riješenje svih hrvatskih problema, kao da građani ove zemlje ne razumiju o čemu se tu u stvarnosti radi. Hrvatska nažalost i danas, u 21. stoljeću ima relativno slabo pismeno stanovništvo, međutim toliko nepismeni nisu čak ni Hrvati. Onog trenutka kada MMF doista zakorači unutar granica jedne zemlje, ruši se čitav monetarni sustav te iste zemlje, gubite svaku kontrolu nad sudbinom vašeg gospodarstva, drugim riječima, vi kao gospodarski subjekt više ne postojite.
Kako bi takva sudbina mogla utješiti i ohrabiti hrvatsko pučanstvo? Zapravo radi se o čistoj demagogiji, politikantstvu, odnosno očajničkom potezu, kako bi se u Hrvatskoj isprovocirali prijevremeni izbori. Zašto se danas u ovakvim okolnostima zazivaju izbori koji bi donijeli dodatni trošak našem ionako krhkom gospodarstvu? Iz jednostavnog razloga, naime, SDP, kao i čitava oporba, svjestan je trenutka, svjestan činjenice kako njihove šanse rapidno padaju u slučaju da ova Vlada izdrži još desetak mjeseci. Svjetsko gospodarstvo već pokazuje znakove oporavka, doduše svjetlo na kraju tunela nazire se tek u tragovima, ali ipak svijetli, sve jačim sjajem ( neka bude i crveno, samo da svijetli ). Hrvatska nije otok, ukoliko ovaj proračun stabilizira naše financije te osigura likvidnost državi ( u tom slučaju ni poslodavci neće imati opravdanja za neisplaćivanje plaća svojim zaposlenicima ) u idućim mjesecima, Vlada će preživjeti, a domino efekt iz svijeta preliti će se i na naše gospodarstvo, jednako kako se i svjetska kriza sunovratila na Hrvatsku, što bi u konačnici moglo dovesti do oporavka već u drugom kvartalu sljedeće godine. Tko bi mijenjao Vladu koja izvodi zemlju iz krize? Upravo iz odgovora na ovo pitanje krije se pozadina SDP-ove žučljive inicijative za novim izborima, inicijative podržane od ljevičarskih medija koji su uglavnom interesno povezani sa svojim fiktivnim ili stvarnim vlasnicima, kako onima u Hrvatskoj tako onima u inozemstvu.
'' Što se ono bijeli u gori zelenoj ''
Nakon opće halabuke i umjetno stvorene panike, atmosfera u Hrvatskoj se stabilizira, smanjuju se tenzije, te šanse ovoj vlasti rastu, stoga je razumljiv sve veći paničini poziv SDP-a građanima, pa i kroz lažne inicijative koje sa stvarnom situacijom ove zemlje veze nemaju. Naime, kako namaknuti sredstva? Otmicom, pljačkom? Kako, ako ne privremenim povećanjem poreza ili '' kriznim nametom '' koji SDP naziva pospdrno '' HARAČEM '', radi se o nepopularnim mjerama, ali nažalost u ovom trenutku mjerama koje su nužne, uz konstataciju kako te mjere ostaju na snazi tijekom idućih dvanaest mjesci. Uzima se hijerarhijski, proporcionalno zarađenom iznosu, od bogatijih ka siromašnijem sloju građana. Na konkretnom primjeru to možemo slikovito prikazati, ukoliko primjerice " Marko " ima plaću 3100 kuna, njegov '' porez '' biti će 60 kuna, dok će se jednom " Janku " sa 20.000 kuna mjesečnih prihoda oduzeti novim nametom oko 1000 kuna.
Neka nam netko ponudi nešto opipljivo, konkretno, pa možemo razgovarati, ali ne vjerujte glupostima kako bi oporba ili bilo tko drugi, u slučaju da danas-sutra preuzme dirigentsku palicu u državi '' otimala novce tajkunima '', to su populističke izjave koje u konačnici nisu ostvarive. Zar netko misli da bi SDP '' otimao'' od " svojih " Vrhovnika, Štroka, Čačića...? Neće grom u koprive, tako nešto nije se dogodilo ni za vrijeme Račanove vlasti, kojoj su puna usta bila obračuna sa '' pretvorbenim kriminalom '', to nije bilo realno očekivati ni od Sanadera, a danas je to iracionalno, kao nikada do sada. Drugim riječima, dok god se glasuje po Kajinovom principu: '' sjaši Kurta da uzjaši Murta '', odnosno dok se rotira uvijek isti krug ljudi, nikakvih radikalnih zahvata biti neće, niti bi Hrvatska u ovakvim uvjetima trebala radikalni obračun. Takvo što se provodi u vremenima stabilnosti, kada su institucije sistema spremne osigurati sve zapovjedi nadležnih državnih organa, pod uvjetom da je naše pravosuđe neovisno. Koliko je pak neovisno uvjerili smo se na suđenju Branimiru Glavašu.
Na taj način moramo shvatiti zborno pjevanje SDP-a, uostalom i HARAČ je jedno od pjevanja u sjajnom dijelu, SMRT SMAIL AGE ČENGIĆA ( Agovanje-Hrač-Kob ), svi znamo kako je u konačnici skončao slavni Smail-Aga. Oporba je tek na početku, orkestar još nije uglazbljen, a tenori izvode zasebno i neorganizirano svaki svoju solo partituru: ''...Što se ono bijeli u gori zelenoj? Al su snijezi, al su labudovi? Da su snijezi, već bi okopnuli, labudovi već bi poletjeli. Nisu snijezi, nit su labudovi, nego šator age Hasan-age...''. Je li Hrvatska spremna za svog Hasan-agu? S obzirom na iskustva iz prošlosti, teško.
Post je objavljen 29.07.2009. u 18:30 sati.