Sveti oci i crkveni pisci, tumačeći Sveto pismo, rado i često govore o Marti i Mariji. U Marti gledaju uzor aktivnoga života, a u Mariji uzor kontemplativnoga života.
Hvale je vrijedne Martina gostoljubivost prema Isusu, no Isus joj je dao pouku da se sva ne izgubi u obavezama, nego da znade naći vrijeme za slušanje Božje riječi. Isus je Martu učio kako da s akcijom, tj. djelovanjem spaja i kontemplaciju, promišljanje Božje riječi da bi se ona mogla otjeloviti u njezinu djelovanju.
Još je više hvale vrijedna Martina vjera u Gospodina koju je svečano ispovjedila: “Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet”, kako nam je zabilježio evanđelist Ivan. Stoga ne čudi što su kršćani odmah nakon smrti Martu počeli štovati kao sveticu.
Martu se posebno štuje u Betaniji, malom selu nadomak Jeruzalema. Arapi ga na svom jeziku zovu El-Azariyeh, što znači Lazarovo mjesto. Očito je jaka uspomena na Lazarovo oživljavanje, njegov izlazak iz groba, upravo onda kad je Marta očitovala tako jaku vjeru u Isusa kao gospodara života i smrti.
Zahvaljujući jednoj legendi štovanje se sv. Marte raširilo i u južnoj Francuskoj. Legenda kaže da je Marta s bratom Lazarom i sestrom Marijom bila bačena u neku lađicu koja nije potonula nego je nošena morskom strujom dospjela do Marseillesa gdje su proveli ostatak života u molitvi, pokori i naviještanju evanđelja.
Post je objavljen 29.07.2009. u 15:03 sati.