Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/breakfastinbed

Marketing

To walk these streets without you, I hate being on my own.

Nisam mislila da ću ikad nakon tebe osjećati išta slično.

Vratila se s mora, i dalje bijela ko sir. Meni očito ni prženje od 1 do 3 ne može pomoći da dobim boju ;)
Bilo kako bilo, bar sam se nauživala daleko od Zagreba i bilo mi je prekrasno.

Naišla na ovo;

I've learned that you cannot make someone love you. All you can do is be someone who can be loved. The rest is up to them. I've learned that no matter how much I care, some people just don't care back. I've learned that it takes years to build up trust and only seconds to destroy it. I've learned that it's not what you have in your live, but who you have in your life that counts. I've learned that you can get by on charm for about fifteen minutes, after that, you'd better know something.

I've learned that you shouldn't compare yourself to the best others can do, but to the best you can do. I've learned that it's not what happens to people, it's what they do about it. I've learned that no matter how thin you slice it, there are always two sides. I've learned that you should always leave loved ones with loving words. It may be the last time you'll see them. I've learned that you can keep going long after you think you can't.

I've learned that heroes are the people who do what has to be done when it needs to be done, regardless of the consequences. I've learned that there are people, who love you dearly, but just don't know how to show it. I've learned that sometimes when I'm angry I have the right to be angry but that doesn't give me the right to be cruel. I've learned that true friendship continues to grow even over the longest distance same goes for true love.

I've learned that no matter how good a friend is, they're going to hurt you every once in a while and you must forgive them for that. I've learned that it isn't always enough to be forgive by others, sometimes you have to learn to forgive yourself. I've learned that no matter how bad your heart is broken, the world doesn't stop for your grief. I've learned that just because two people argue, it doesn't mean they don't love each other and just because they don't argue, it doesn't mean they do.

I've learned that sometimes you have to put the individual ahead of their actions. I've learned that two people can look at the exact same thing and see something totally different. I've learned that no matter the consequences, those who are honest with themselves get farther in life. I've learned that your life can be changed in a matter of hours when a friend cries out to you, you will find the strength to help.

I've learned that writing, as well as talking, can erase emotional pains. I've learned that the people you care most about in life are taken from you too soon. I've learned that it's hard to determine where to draw the line between being nice and not hurting people's feelings and standing up for what you believe. I've learned to love and be loved. I've learned.

by Omer Washington


Sad mi još samo preostaje to uistinu i naučiti i dokazati sama sebi. Makar veliku većinu jesam i drago mi je zbog toga, ali čeka me još puno, ipak mi je tek 16.
Zaključila sam da ću sljedeće godine biti stara. Mislim da je 16 najbolja moguća godina, osim što tako dobro zvuči kad te neko pita koliko godina imaš, a ti mu onako uzvišeno odgovoriš "šesnajst" i trudiš se što duže izgovarati tu jednu riječi nebi li uživao u trenutku, sa 16 te ne svrstavaju ni u djecu ni u odrasle, negdje si između. (izuzev nekih prilika muškog roda koji su do kasnih dvadesetih zaglibili s umnim sposobnostima na razini 10godišnjaka, i to u najboljem slučaju 10godišnjaka). Strašan je taj muški rod a to smo sve krive mi žene.
Toleriramo im greške i oglušujemo se na njihove gluposti uvijek pod istim izgovorom "Ma pusti ga, ipak je on muško". Kada je nama itko suprotno rekao? Njima se tolerira nonšalantno ulaženje u boravak baš dok cijela ženska ekipa gleda Kućanice i mjenjanje programa na utakmicu Dinama i Hajduka onako bez pardona, tolerira im se ono prokleto čohanje po cijelom tijelu, glasno nakašljavanje, podrigivanje (i još se natječu ko će glasnije pa se onako iritantno smiju kad ga netko "opali" da ga čuje cijelo područje sjeverno od Dunava), većina sudjeluje u natjecanju ispijanja piva na kauču, koje najčešće traje cijeli život, a pobjednik je onaj koji u penziji ima najveću pivsku trbušinu i uči mlađe naraštaje raznim forama i fazonama. Njima se sve to tolerira, pazite, jer su muški. Najgore od svega je što se čudimo kad vidimo nekog uglađenog, pristojnog i dobro odgojenog muškarca pa onda ne možemo k sebi doći od načuđavanja da još i takvi postoje. K vragu, pa stekle smo naviku da gora ne može biti i to smatramo normalnim. Sad više ne postoji ni jedan koji neće bezobzirno pljuvati po ulici od jeftinih cigareta, vozače auta iz trake pored nazivati nesposobnim majmunima, roktati kroz smjeh kada vidi debelu ženu i neumorno pokazivati prstom u nju nebi li i ostala skupina njegovih "frendova" vidjeli isto pa da se svi zajedno trgaju od smjeha dok hodaju trgom neobrijani i žvaču žvake preotvorenih usta pa da im bez problema možeš i mandule isčupati.
Kao da nam ova recesija nije dovoljna :)




Post je objavljen 29.07.2009. u 11:52 sati.