Marketing
Teleportiranje i holodek - prednosti i mane
Mislim da su nam se, od svih izuma koje smo gledali u znanstveno-fantastičkim filmovima i serijama, holodek i teleportiranje najviše svidjeli. Svaka čast letećem skejtbordu, Flying DeLoreanu, mini pizzama koje nakon tretmana u mikrovalnoj poprimaju normalnu veličinu, ali uspraviti se, elegantno pritisnuti gumb na lijevoj strani prsa, reći „Two to beam down!“ i već sljedeće sekunde naći se na planetu Risi (gnijezdu hedonizma, naturalizma, kovrčavih plavuši i neobaveznog seksa) – nema premca.
U tim trenucima bih uvijek maštao o teleportiranju. Kako bi bilo lijepo teleportirati se negdje na more, isti čas, bez ikakvih napora, 5 sati vožnje brodom, živčanosti, kašnjenja, peripetija i svega ostalog što svako putovanje nosi sa sobom. Još praktičnije bi bilo na kraćim dionicama... spavaš do 15 do osam i u 5 do se teleportiraš ravno u razred. Ili na posao.
No kristalno je jasno da bi se takav stil života pretvorio u kaos. Zaboraviš doma pernicu pa se vraćaš po nju, pa skužiš da nemaš ni mapu za likovni, pa opet doma... pa ti se ide na more, pa na jedno popodne odeš na more, navečer se vratiš, taman stigneš i na trening... za vrijeme pauze na poslu odeš doma ručat ili, još bolje, skočiš na more okupat se... i tak svi... ne, ne... ne bi nikad nitko doma bio, ne bi nikad nikog nigdje mogao naći...
Kad bi teleportiranje bilo manje dostupno ili ograničeno na dnevnu ili tjednu kvotu... to bi već pristojnije izgledalo.
No, za očekivati je da bi teleportiranje bilo vrlo skupo, a tada opet mi, iz srednje klase recimo, ne bi od toga ništa imali... isto ko i sa zgodnim skupim kurvama.
Tako da, mislim da govorim u ime svih, teleportiranje ne želimo.
Sa holodekom je već drugačija situacija. Ako ste gledali bar tri epizode Star Treka sa Picardom, znate što je holodek. Ona prostorija koja vam može simulirati što god želite; možete uživat na moru, vježbat karate, kung fu ili mačevanje s "pravim" protivnikom, sudjelovati u simulaciji neke vojne bitke ili, k'o Picard, provesti cijelo popodne igrajući se čikaškog detektiva iz 1945.
Iako su to sve samo hologramske simulacije, i dalje možete nastradati ako vas netko npr. ustrijeli metkom (tada morate samo biti brzi na vrijeme viknuti „Stop simulation“ i možda uspijete zaustaviti taj metak u zraku).
O holodeku sam isto znao maštati. No, budimo iskreni, nisam mogao naći nijednu drugu svrhu osim ispunjavanja seksualnih fantazija. Kaj će mi igranje Batmana kad mogu ući u intimno zamračeni dvorac i na otomanu naći Scarlett Johansson s pohotnim pogledom upućenim upravo meni.
Tek možda nakon dva tjedna divljeg danonoćnog seksa sa Scarlett i Liz Hurley bi mi palo na pamet odigrati Nizozemska-Brazil (iz '94.) kao lijevo krilo Nizozemaca. 
Ili otići na romantičnu večeru na vrh Eiffelova tornja s Meg Ryan ili Rory Gilmore... al ruku na srce, mislim da bih večer ipak završila sa Hermionom u krevetu. Ili onom ženskom iz dućana koja je ličila na Lily Allen. Ili s nekom frendicom. E, to bi već opasno bilo... sigurno bi se frendica naljutila da skuži da je uprogramirana u holodeku (i to još na nekoj "the most often used files" listi). Al zapravo...ko da i ovak nikad ne drkamo na frendice.
Veća je opasnost što nitko ne bi imao potreba za pravim seksom. Cure bi se seksale s Brad Pittom, Wentworthom, Pattinsonom i Williamom Rikerom, a mi bi napokon riješili tajnu savjetnice Deanne Troi i Seven Of Nine.
Dobro, ajde, možda se ne bi toliko otuđili jedni od drugih... ipak je svima nama i do ljubavi, romantike... ne bi propali s holodekom.
Zato, teleportacija – ne, holodek – da!
„Warp 8, Mr. Crusher... Engage!“
Post je objavljen 29.07.2009. u 11:41 sati.