U romanu Čovjek s crvenim šeširom (L'homme au chapeau rouge) Herve Guibert opisuje, ne bez žurnalističkog erosa, posjet starom slikaru Balthusu u alpskom selu u Švicarskoj. Slikarov lik je, poput većine celebrityja prikazanih u Guibertovom opusu, neopterećen elementom sakralnog, idolatrijskog. Balthus egzistira u koordinatama svojih hirova, čovjek koji si je mogao dopustiti aristokratski luksuz udaljavanja od buke civilizacije.
U Vaništinoj Knjizi zapisa nalazim dijaloški fragment o Balthusu:
- Balthus, kaj je to? - pita me, negdje 1976., iznenada Stančić.
- Nešto između Courbeta i spomenara - odgovaram tek da bih vidio njegovu reakciju. Gleda me malo začuđeno pa kaže:
- Onda je to dobro.
Posljednji manirist modernog slikarstva žrtva je banalnosti vlastitoga doba.
Kao da u temelju svake autentične ikoničnosti ne pulsira fetišizam.
Post je objavljen 29.07.2009. u 07:26 sati.