Marketing
nema, pa nema
- revitalizirani post od 28.7.2009.
Turistička je sezona u punom jeku, gospodarstvena je situacija u gadnom dreku. Ako nas ne izvuče turistička sezona, na jesen nam slijedi pušiona.
U restoran, za stol do onog za kojim sjedim, sjeda grupa Talijana. Konobar se odmah stvori pored njih.
– Prije nego išta naručimo – kaže jedan Talijan – možemo li na kraju dobiti dinju?
Konobar vrlo snishodljivo glumi da je ožalošćen:
– Na žalost, dinju ne držimo… Nema dinje. Ali ima…
Ima svega osim dinje.
– Jesam vam rekao! – likujući uzvikuje Talijan koji je pitao. Očigledno je ova epizoda nastavak neke njihove ranije dogodovštine ili razgovora.
Koji će im kurac dinja? Kao da im nije dosta sve ostalo čega ima?! Talijani ipak odluče ostati i naručuju obilnu i skupu večeru. Štono bi se reklo - sve se dobro svrši.
Međutim, u priči postoji i jedna ranije nenavedena pojedinost. Na drugoj stani ulice, ni deset metara dalje, nalazi se štand na kojemu se do kasnih noćnih sati prodaje voće i povrće. Između ostaloga i dinje. Na pitanje imaju li je, konobar je mogao mrtav-hladan odgovoriti "Naravno!", a zatim poslati maloga od kužine da trkne preko ceste i kupi jednu, servirati je i zaračunati tri puta više. No to mu nije ni palo na pamet.
Doduše, možda mu je i palo na pamet, ali zašto da se time zajebava? Koliko da naplati tu dinju? Pa da mu naleti neki financijski inspektor i grakne: "Ha! Naplaćujete bez odobrenoga cjenika?!" ili da naleti neki turistički inspektor i vrisne: "Aha! Poslužujete dinju, a nemate je na koštovniku!" (tj. jelovniku). Jednostavnije je reći da nema dinje i gotovo, mirna Bosna.
Ne pomaže tu ni premudra Jadrnka, ne može napraviti ništa ni ministar turizma koji je prvi put u životu odsjeo u nekom hotelu tek nakon što imenovan na tu dužnost, ne može tu pomoći ni Duh sveti. Turistička sezona mora nam donijeti čudo spasenja makar i bez svih dinja na svijetu!
Post je objavljen 16.07.2015. u 10:10 sati.