Isuse,
podižeš ruku u visinu glave. Dlana poluokrenuta prema meni. Često se dopuštaš vidjeti u tom položaju. Osobito svetoj Faustini.
Zašto to radiš, moj ljubljeni Isuse?
Da bi mi nešto darovao. Prije svega odraz svoga Lica, svoje Milosrđe....
Poluokrenut dlan istovremeno prima Svijetlo Tvoje Ljubavi i prosljeđuje ga meni, nama.... Šalješ ga zajedno sa svojim Imenom.
Zato pružam dlan svoje desnice i prihvaćam dar....
Prije svega Tvoje Ime da bih se njime mogao znamenovat:
Otac + i Sin + i Duh Sveti.
Jer to ti je Ime.
Prihvaćam Ljubav iz Tvog otvorenog dlana.
A drugo ime za Ljubav jest Križ.
Izliječi me svojom modricom. Okrijepi me svojom mukom. Posve me očisti Krvlju svojom. Napoji moju žeđ Duhom svojim. A Tvoj dlan je otvoren i za primanje....
Sve što je dobro - od Tebe je.. Jedino što imam svoje, predajem Tebi.
Svoju slabost i svoju bol. Patnju i muku. Grijeh i nesavršenost. A Ti, sve to hvataš u svoj dlan i stavljaš u svoje Presveto Srce, da bude izgoreno Ljubavlju Tvojom.
A meni da ostane samo ono što je od Tebe. Po Tebi. Za Tebe i u Tebi.
Da Ti bolje služim i da bolje ljubim.
Bližnjega.
Sa Tobom.
Hvala Ti za otvoren dlan.
Hvala što me učiš.
Ozdravljaš.
Jačaš.
Prosvjetljuješ.
Ljubiš!
Amen!
Post je objavljen 28.07.2009. u 23:17 sati.