Nisam ni primjetila, a postala sam ovisnom o lošim vijestima na portalima. Još me i Kumpanjon filao raznoraznim politčkim govorima ovog-onog, mudrim i peckavim kolumnama, ciničnim dosjetkama bivših feralovca i eto, sad dvadesetak puta na dan ispočetka vrtim portale i u zasjedi čekam na neki novi blokić vijesti. Pritom sam uredno namrštena i zgrčena. Misli su mi u grču. Planova nemam. Smak svijeta je pred vratima.
I čudim se ljudima koji se mogu smijati, veseliti i ići na kupanje. Kad je sve tako očito u trokurcu. Sad se barem ne čudim Kumpanjonu zašto su njemu svi idioti, kreteni i budaletine. Osim što tu i tamo zacvili za nekim nedužnim ljudima koji će stradati. Ne čudim se ni tome što je počeo i na mene frktati, kao da sam u najmanju ruku kriva za to što mu je dućan očito promašena investicija. Jer u krizi najbolji isto plivaju, a ja eto, nisam najbolja.
Moram se izvući iz tog katrana. Preskočiti vijesti, zažmirit na sijedu gospođu u crnom i radovat se životu, leptirićima i sunčevim zrakama. Možda i otić na godišnji kao svekoliko premudro pučanstvo nacije ove. I kupat i uživat i praćakat. Skupljat snagu i D-vitamina za zimu. I tko zna čega će još pofalit na zimu...evo mene opet. :)
Težak je to posao...vuče blato dole...
Post je objavljen 28.07.2009. u 23:23 sati.