Putovanje u Boston završilo je sasvim dramatično, prolijevanjem vrhnja za kavu po tastaturi laptopa. Našto je on pomislio da ja neprestano stišćem tipku shift, oko čega se nikako nismo mogli sloziti. Pa se naručivala nova tastatura, pa čekala, pa se mislilo kako se još dobro prošo, jer ljepljiva bijela tekućna nije proizvela jos više kratkih spojeva negdje u dubinama mog inače sasvim tanašnog kompjuterica.
Putovanje u Boston je inace bilo poduzeto kako bi se posjetila izložba renesansnog venecijanskog slikarstva. Izložba je bila sjajna, a dodatnu auru dobila je i zato što je to bila vjerojatno posljednja od velikih izložbi starih majstora, jer će se za nove megaprojekte, kakvi su bili popularni posljednih godina, teško više namaći novaca. Valjalo je osim toga i baciti pogled na neke knjige koje kao imaju samo u knjižnici Harvarda…i onda ih nisu imali, jer je jedna od njih netragom nestala prije 6 mjeseci. Lakše mi je kad znam da i tamo knjige nestaju. Kad sam utvrdila da ću u knjižnici provesti nešto kraće nego što sam prvotno planirala, prošetala sam Cambridgeom i otišla ma manikuru – gdjica koja mi je nokte premazala pomalo goth-look tamnoljubičastom uspjela mi je i izmasirati ruke s toliko vještine, da se nikad poletnije nisam osjećala.
Grad je lijep, ima neki okus starog svijeta, a i smještaj na vodi ne odmaže, kao što nije odmogao niti dobar vodič po kvartovskim restoranima te sjajan travelling companion
Post je objavljen 28.07.2009. u 15:49 sati.