Marketing
O miševima i ljudima, psima i papagajima
Čitam članke o proslavi godišnjice ustanka u Srbu, i reagiranja na njih, npr. na forum.hr, i ne mogu se načuditi nivou diskusije. Mislim, načitao sam se ja bljuvotvorina po raznim forumima, ali tek na ovakvom primjeru vidiš sav jad i bijedu naše opće kulture. Praktički svo znanje na koje se slavni forumaši, pa i novinari, pozivaju popabirčeno je nekritički s interneta, a najveći domet im je citiranje Wikipedije. Prevladavajuća metoda istraživanja je ubacivanje pojmova u Googleovu tražilicu, dominantni stil pisanja naziva se Copy/Paste. Kada se u komentare uključi neko pametan, ubrzo ga poklope glupostima i diskvalifikacijama, pa čovjek razočaran odustane od sizifarenja.
Na desetine puta možete pročitati mantru (od riječi do riječi kopiranu sa portala neke od perjanica istinoljubivosti kao što su Hrvatsko slovo, Hrvatsko pravo, ili Hrvatsko kulturno vijeće):
"U Srbu su pobunu od 27. srpnja 1941. godine vodili četničke kolovođe i srpski pobunjenici Torbica, Omčikus i Radenović koji su na dan ustanka osnovali u Srbu oružani četnički puk (brigadu) s 1000 četnika (vođa četnika u kninskoj krajini bio je bivši pravoslavni pop Momčilo Đujić koji je osnovao tzv. Dinarsku diviziju). Vođa srpskih komunista u Lici, Đorđe Đoko Jovanić, bio je zapovjednik partizanskog odreda sa 60 srpskih komunista koji su se pridružili četničkom ustanku i sudjelovali u etničkom čišćenju hrvatskih civila. U samome mjestu Srb, srpski pobunjenici osvojili su napuštenu žandarmerijsku stanicu NDH, i zarobili mjesnog župnika rimokatoličke crkve mosinjora Juraja Gospodnetića kojega su mučili i ispekli na ražnju."
Mantra je to milozvučna i domoljubnom hrvatskom uhu nadasve prijatna, jer Hrvat domoljubac zna kako su himbeni Srbi od stoljeća sedmog bizantski podlo dobre Hrvate klali i zatirali, on zato logički zaključuje kako je ustanak 1941 logična velikosrpska posljedica balvanijade iz 1991. U forumskoj temi Stvarni pocetak II rata u NDH jedan od sudionika gorljivo poentira:
"Prije pocetka stradanja Srba u NDH pocinjeni su stravicni zlocini nad Hrvatima Bosanska Grahova, Drvara, Petrovca, Glamocha i Livanjska Polja. Tek u Kolovozu 1941 pocinju retribucije nad Srbima u ovim krajevima kao odgovori na masovne cetnicke zlocine. Dan ustanka u BIH, 27. srpnja 1941 je dan zatiranja 13 katolickih zupa u sjevero-zapadnoj BIH, toga je dana ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor s većom skupinom svojih župljana na povratku s hodočašća svetoj Ani u Kninsko polje. Njihov vlak je na povratku zaustavljen oko 18 kilometara nadomak Drvara gdje su pobijeni na najokrutniji način i pobacani u jamu Golubnjača. Istog dana počeo je i pokolj grahovskih župljana, a uskoro i onih iz Krnjeuše, koja se nikada više nije oporavila i danas joj nema traga. Prvi su na udaru bili župnici u tim župama: Juraj Gospodnetić u Grahovu, te Krešimir Barišić u Krnjeuši, uz kojega su među mnoštvom vjernika stradala i tri svećenička pripravnika... Nek se zna i nek se ne zaboravi jer nam se stalno servira da je sa uspostavom NDH pocelo sa napadima na pravoslavce. Ne, istina je upravo suprotna. Napadi su poceli na Hrvate od strane Srba."
Faktografski nešto precizniji od prethodnog citata (nevoljni Juraj Gospodnetić je zaista stradao u Bos. Grahovu, a ne u Srbu), pasus dovodi do jednako logičnog zaključka: Srbin je isti i ako nosi kokardu, i ako se diči zvijezdom. Ovo će potcrtati brojni anonimni internetski autoriteti diljem Hrvatske i BiH, provjereno efektnim (ako već ne i provjerenim) argumentom kako su partizani u svoje redove primili brojne četnike, koji su u partizanima nastavili sa starom koljačkom praksom.
Apsolviravši ovo, ostaje još samo da se zabavimo detaljnim opisima silovanih opatica, špikovanih i potkovanih svećenika, poklanih i naživo spaljenih trudnica i žena s nejakom dječicom, zaoranih zarobljenih domobrana, sve dok, razgaljeni svim tim odsječenim sisama i ušima, ogrlicama od očiju i jezika, ne ispustimo žalobni i gnjevni krik nad ostacima našeg zaklanog naroda, kako je to lijepo formulirao onaj naš pjesnik... Aralica, zar ne?
"Ma čekaj, kakav Aralica, pa to je napisao onaj četnik Matija Bećković, mater mu srpsku jebem", dosjeća se naš informirani hrvatski domoljubac, koji knjige ne čita, ali barem novine prati - "pa ti mene ovde cijelo vrijeme prcaš!". "Istina", odgovaram mu ja, "ali ne doživljavaj to tako tragično".
Jer vidiš, na primjer, hrvatski i srpski Stormfrontovci, blago narodu koji ima takvu omladinu, na svom forumu zajednički uživaju u pjesničkim slikama WWII propagandnih odjela s obje strane Drine. Nema tu velikog licemjerja ni malograđanskog zgražanja, radi se o mladim, snažnim i tjelesno zdravim omladincima, operiranim od lažnog srama - kad jedni citiraju četničke motivacijske materijale iz 1942:
"Nadjene su posuda pune srpske krvi, pa slucajevi prisiljavanja Srba da piju vrucu krv svoje poklane brace... u jednom camcu koji je uhvacen na Savi bila je hrpa djecjih glava sa jednom zenskom (moze biti glava majke te djece) sa natpisom "Meso za Jovanovu pijacu u Beogradu"... Talijani su fotografisali posudu sa 3.500 srpskih očiju te jednog Hrvata okićenog sa ogrlicom od nanizanih srpskih očiju i jednog koji je došao u Dubrovnik opasan sa dva reda srpskih jezika"...
drugi jurišnici uzvraćaju u stilu: "pa naravno, he he he, super smo vas mi Hrvati potprašili", da bi se na kraju, u pravom duhu bratstva, jedinstva, i Warcrafta složili:
"Ovaj forum prevashodno ima svrhu da obrazuje, naravno da širi našu ideju i putem interneta, a onda naposletku i da bude domaćin temama koje zahtevaju konstruktivnu diskusiju a tiču se bilo čega što je od važnosti po opstanak naše evroarijevske rase. Forum takođe okuplja i starije istomišljenike koji mogu da odgovore na pitanja mlađima (pretežna populacija koja koristi internet iz raznih razloga). Ovo je internet i on se može fino iskoristiti za razne stvari, ali nekakav rat i verbalna prepucavanja ostavimo za stvarni svet, gde ćemo nesuglasice sa Hrvatima rešiti licem u licem za jednim finim zajedničkim ručkom pod istom zastavom sa svastikom;ili po brdima i dolinama BiH-a, Srbije i Hrvatske sa puškom u ruci - ali tek kada za to bude bilo vreme. Sada nemamo vremena za to jer naš PRIMARNI neprijatelj Jevrejin radi sve što može da bi nas gurnuo u nove međusobne sukobe samo da bi onemogućio formiranje potpunog arijevskog jedinstva koje je za njega smrt."
Zadnja rečenica prosječnom hrvatskom domoljupcu za nijansu je prejaka, ali u stvarnosti prihvatljiva: pa nisu li sve to - posljednji rat, pretposljednji rat, onaj prije njega, politike EU, SAD, Rusije,... posljedice široke judeo - komunističko - masonske zavjere koja drma svijetom. Zar nisu Židovi 1941. zakuhali kašu naivnim Hrvatima, infiltriravši Židovke za supruge vodećih ustaških dužnosnika (Kvaternika, Pavelića,...) kako bi NDH počinila genocid nad njima, što je paktom Budaka i Moše Pijade uzbunilo četnike - komuniste koji su počeli klati po hrvatskim selima, što je prisililo Crnu legiju da onda vrši odmazde štiteći red i mir, dajući alibi masonu Brozu da naoruža svoje razbojnike, koji su u naredne četiri godine (protivno poslijeratnoj komunističkoj propagandi) dobijali grdne batine od hrabrih ustaških vitezova i junačke kraljevske vojske u otadžbini, tako da su potkraj rata bili svedeni na zanemarivih pola milijuna vojnika, sve to kako bi im se na kraju Staljin smilovao i poslao Crvenu armiju da ih spasi. Kotačići se okreću, mehanizam zuji, i uz veselo škljocanje sve sjeda na svoje mjesto.
Aha.
Koga zanima stvarna povijesna pozadina ustanka u Srbu 1941, neka kritički čita knjige, prouči zbivanja u Bosanskoj krajini (za dublje razumijevanje dobro bi mu bilo pročitati i Ćopićev Prolom) ako mu se ne da, neka ide na stranice Hrvatskog povijesnog foruma, gdje se javljaju i budale, ali povjesničari barem imaju zadnju riječ, ukoliko ni za to nema vremena, evo mu najkraćeg sažetka događaja koji su ustanku prethodili.
Psi laju, karavane prolaze. Da bar. Kod nas papige kriješte, a sve drugo stoji.
Post je objavljen 30.07.2009. u 12:52 sati.