I CUDILI SE KAKO JE TAJ COVJEK OBICAN KAO
DA NIJE DZELAT,KAO DA JE I NECIJI RODITELJ.
Camil Sijaric
Preksinoc,na paljanskim se ekranima
raspricao Vjedjonja.A ja se sjetim Olivera.
POSTOJAO JE,veli,JEDAN STARI NAROD
(sad ne znam kako se zvao)U KOJEM NIJE BILO
LJUDI SA SRASLIM OBRVAMA.CIM SE TAKVO DIJETE RODI,
SMJESTA SA NJIM U VODU:KLOK,KLOK,KLOK,I GOTOVO.
UDAVE GA,JER ZNAJU:AKO GA PUSTIS DA PORASTE,
STOPOSTO BICE ZLIKOVAC.
Raspricao se Vjedjonja,bije iz svih orudja,
a meni nesto neobicno.Jedva se uhavizah:
Vjedjonja zbori kroz nos,i skroz mi dodje cudno
da dzelat ima kijavicu!Zlikovci trebalo bi
da su drenovog zdravlja!Jer postoji opasnost
da obicnog zlocinca obicna gripa pretvori
u obicnog covjeka.Naprosto-u jednog od nas!
Cim pocne da smrca,cini se manje razbojnikom
i njegovo ti lice dodje gotovo ljudsko!
Cak si napola spreman da se,u cudu,pitas:
boga ti,je li ovo onaj isti Vjedjonja
sto je onakav rsum po butum Bosni pocinio
kao buljuk govedi u mladu kukuruzu?!
Vjedjonju treba sjetovati da se ugleda,brate,
na vojvodu Momcila.Ne onog s krilatim konjem.
Vec na vojvodu Djujica koji je devedeset
godina prekrkao,a nikad kasnuo nije.
Bar ne da ljudi pamte.Ne,vala,ni kihnuo.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
Post je objavljen 28.07.2009. u 00:30 sati.