Dakle, kao što sam obećala, slijedi drugi post o Bosni. Ovdje je glavna tema hrana i ljudi.
Ajmo se prvo dobro najest, a onda ćemo filozofirati o ljudima i načinu života.
Prvo da vas naučim razliku između bureka i pite. I nemojte da vas čujem da pričate krivo.
Znači burek je pita od mesa. I kad se kaže burek uvijek se misli na onaj s mesom. Može se raditi i šareni burek, to bi bilo meso u kombinaciji sa krumpirom. I što se bureka tiče – to bi bilo to. Sve ostalo su pite. Pita može biti od sira (sirnica), od budeve (bundavska), od krumpira (krumpiruša), od zelja (zeljanica), od gljiva... Ma što vam padne na pamet, sve možete staviti u pitu.
Ima jedna dobra poslovica: „Sve su pite pitice, a burek je pitac!“
Volim burek i sve vrste pita. To je savršeno jelo. Najdraža mi je sirnica. A sada slijedi kratki vodič o tome kako napraviti burek ili pitu. U ovom slučaju majka je radila sirnicu.
Zatvorite usta da vam slina ne curi po tastaturi 
Prvo se mora zamijesiti tijesto. Standardno – brašno, voda, jaja. Kada se tijesto zamijesi, mora ga se ostaviti 20min do pola sata da se 'odmori'.
Sljedeći korak je razvlačenje tijesta. Kada se to radi treba biti stpljiv i mirne ruke, inače će tijesto biti puno rupa.

Nakon što se tijesto rastegne do željene veličine i debljine, stavlja se smjesa. U ovom slučaju to je bio domaći kravlji sir pomiješan sa jajima.


Zatim se tijesto mota zajedno sa sirom, ovako kako vidite na slikama:


Ovisno kako više volite, tijesto u tepsiju možete slagati na nekoliko načina. U ovom slučaju to je u male krugove, ali može se slagati i drugačije.

Zatim slijedi pečenje. Majka ima peć na drva i njezin burek je bolji nego kada mama radi u pečnici. Jednostavno ta peć daje poseban okus.


Kada je pečeno sa svih strana vadi se van i zalije se sa malo mlijeka.

Zatim se vrh premaže sa domaćim kajmakom.

Umjesto mlijeka i kajmaka, može se zaliti sa vrhnjem u koje se prethodno razmute dva jaja. Tako npr. radimo tu u zagrebu, u nedostatku domaćeg mlijeka i kajmaka.
I na kraju se stavi još par minuta da se fino zapeće.

Zar ne izgleda savršeno?

I njam njam
. Jel' netko gladan možda?
Naravno, kakav bi to bio posjet Bosni bez nezaobilaznih ćevapa? Friško pečeni na improviziranom roštilju su najbolji. Pekli smo roštilj kada smo bili u Vrtači.
Savršena hrana i idealan krajolik – može li bolje?


Ajmo dalje. Iduća divota koju vidite na slici je maslenjak. To je tijesto (kao za kruh valjda) punjeno sa mesom i lukom. A kako tek miriši...


I za kraj – što se hrane tiče, još vam pokazujem lepinju sa kajmakom. To je tijesto pečeno na vrućem ulju i može se jesti sa kajmakom ili bilo čime drugim. Ja još volim gore naribati suhog sira kada ga ima. Mmmm...

Naravno ovo nije ni približno sva hrana koju možete naći u Bosni, ali ovo su meni najdraži specijaliteti, pa budući da majka zna što najviše volim, to mi i kuha.
Još samo da spomenem deserte. Osobno ne volim bosanske deserte jer su mi preslatki. Sve što sam do sada probala mi je kao da sam šećer jela sa žlicom. Ajde, eventualno mogu pojesti komadić baklave, ali nakon toga nemam potrebe za saharozom barem tjedan dana. Inače, najpoznatiji deserti, osim baklave su: tulumbe, hurmašice, kadaif, tufahije, rahat lokum...
Nastavimo dalje sa pričom. Do prije par dana nisam pila kavu (ili kahvu kako tamo govore), a majka me uporno nagovarala svaki put kada bih došla, barem da probam. I uspjela je ovaj put. Ugodno sam se iznenadila jer mi se okus nevjerojatno dopao.
Naravno, prije nego sam popila, morala sam slikati svoju prvu šalicu kave.

E a onda sam se lagano navukla. I gdje god bi došla pila bih kavu.
Najpoznatija kafana u Maglaju je Čabrina kafana, a nalazi se praktički ispred džamije Kuršumlije


Naravno da sam morala ući unutra i popila sam odličnu kavu

A onda sam došla u Zagreb i naivno naručila kavu u bircu. Fuj, bljak, odvratno (Neverine, sjetih se tebe i tvog posta o kavi). Naučila sam si sama skuhati kavu (tj. ispeći kavu kako u Bosni kažu), imam onu malu originalnu džezvicu, koju nitko prije nije koristio, a sad je taman meni mjera za jednu odličnu crnu kavu. Sjela sam danas ujutro na terasu (probudila sam se prerano zbog glupog susjeda koji je prije osam počeo nešto brusiti), uzela knjigu, čitala i polagano pijuckala kavu... Koji gušt...
I tako – sve u svemu to bi bilo to što se tiče tih divota. I za kraj moram se osvrnuti na mentalitet i ljude.
Mogla bih sada napisati barem deset stranica na tu temu, ali ograničit ću se na nekoliko rečenica. Generalno su ljudi tamo izrazito topli i srdačni. Možda je to zbog toga što je Maglaj zajedno sa okolnim selima mala zajednica, možda im je to u krvi – ne znam. Volim ići tamo i sviđa mi se njihova opuštenost i ležernost.
No ono što moram komentirati je način života, pogotovo u selu mojih majke i djeda. Žene uglavnom ne rade, nego se brinu za kuću i djecu, dok muževi rade (ili u tvornici ili negdje u šumi vade drva) uglavnom fizičke poslove. Djeca, i muška i ženska, uglavnom nakon što završe srednju školu (bilokakvu strukovnu) se praktički odmah žene. Puno djevojaka već u srednjoj zatrudni, i to nije niti najmanje neobično. Ljudi kao da žele što prije da se djeca osamostale, jako je mali broj onih koji ulažu u djecu kroz obrazovanje, a i malo ih je sa ambicijama za studiranje. Ne znam, vjerojatno je tako zbog načina života, možda je tako na selu...
Dok sam bila tamo čitala sam fenomenalnu knjigu: The Forgotten Revolution: How Science Was Born in 300 BC and Why It Had To Be Reborn (Lucio Russo). Prvo pitanje koje bi mi postavila svaka osoba koja me vidjela sa knjigom u rukama bi bilo: „A jel' učiš?“ Kada bih rekla da ne, onda bi me iznenađeno pitali: „Pa zašto onda čitaš?“ Na moj odgovor da me to zanima i da mi je knjiga izrazito zanimljiva, samo bi me pogledali onako ispod obrva. Takva je situacija u tom selu, možda je u gradu malo bolje, ali čisto sumnjam. To je tamo jednostavno tako. Možda se ja malo previše tome čudim. Ne znam.
Činjenica je to da život tamo duže traje. Da se tamo živi sa kudikamo manje stresa. Pomalo i polako... Sve je tamo laganini... To je jedan drugi svijet. Nadam se da sam vam ga barem malo približila.
Post je objavljen 27.07.2009. u 22:49 sati.