Marketing
Kraj jesenje tuge...
Otkucaji sata označili su ponoć... zadnjim otkucajem grad je utonuo u san... sve je utihnulo.... blagi povjetarac dotaknuo je lišće drveća kao u snu... malene vile zaplesale su svoj ples... bojeći listove u baršun... povjetarac se ponovno pojavio upozoravajući vile na dolazak... stigla je... prekrivena crnim veom i crveno, smeđom haljinom, koja je odisala tugom... Polagano kao na prstima prošetala je šumom, dotičući zelene listiće drveća, koji su pod njenim dodirima postajali crveni, poput krvi koja teće našim žilama. Gdje god bi prošla iza sebe bi ostavljala tugu... 
Prošla bi pored drveća jabuka, koje bi na sam pogled na tu elegantnu, ali tugom prekrivenu divu, poprimile crvenu boju, bila je to boja srama... diveći se njezinoj gracijoznosti, malene vile oponašale su njen ples... pretvarajući prirodu u paletu boja... Svojim šapatom prizivala je povjetarac, koji je njezinim dodirom prenosio ironiju... ironiju te njezine tužme ljepote... Tihim, ali laganim hodom nastavila je širiti žalosni pijev tuge, uspavljujući prirodu i pripremajući je za dug i pun čežnje san... začuli su se tihi zvončići... vile su ponovno zaplesale, a povjetarac je poput dirigenta njihao grane šuštećeg lišća... pjevala je svoju uspavanku... Priroda je uz lagani jesenji pjev, koji je prenosi povjetarac, počela tonut u san...
Lišće se smežuralo poprimajući smeđe-zlatnu boju, te tiho poput malih jedrenjaka zaplovilo zrakom. Ptice u otresle svoja krila, koja su bila prekrivena blagim kapljicama jutarnje rose, te prvim zrakama sunca koje su razdirale put u magli, krenule na put. 
Put prema ljetu i toplim krajevima gdje će dočekati proljeće.
Stari medo koji je nekad veselo lutao šumom, na jesenji pogled, kao na zapovijed, legao je u svoj brlog i sklopio oči uspavan nježnošću... Vjeverice su žurno proskakutale po granama, skupljajući zadnje plodove drveća, spremajući ih u svoje dublje. Sklupčavši se u svoje kitnjaste repove, utonule su u san. 
San koji im je svojim poljubcem za laku noć, udjelila jesen. Priroda je zaspala... Povjetarac je utihnuo... a malene vile su se sakrile pod jesenju haljinu.. Jesen je obavila svoju dužnost i isto kao što je i došla, lagano, kao na prstima išuljala se iz grada... Došla je oštra Zima i prekrila prirodu bijelim prekrivačem. 
Pahulje su poput balerina, zaplesale valcer na nebu, upotpunjavajući ga pokojom piruetom. Tako je završila jesenja tuga i zavladala Zimska era. Zima će nastaviti vladati sve dok proljeće ponovno ne odluči uzeti žezlo nad prirodom i probuditi je iz Jesenjeg Sna... 
By Vampire Ivy
Post je objavljen 27.07.2009. u 22:46 sati.