Pregled posta

Suočen s fašizmom, domoljub ima samo jedan izbor

Priopćenje za javnost Udruge mladih antifašista, koje sam prenio jučer, objavio sam i na kolaborativnom blogu pollitika.com. Došlo je do uobičajene diskusije i osporavanja od strane desničara. Odgovarajući na jedan od takvih, predmijevanih nekoliko rečenica razvilo se u tekst programskog karaktera. Uz neke preinake i prilagodbe, prenosim ga ovdje.

U kampanji za rehabilitaciju ustaškog pokreta i režima često se tvrdi kako ustaški pokret nije bio fašistički ni nacistički, te da je nacionalsocijalistička stranka u NDH bila zabranjena.

Stranka kojoj je na čelu bio Stjepan Buć bila je beznačajna grupacija od nekoliko desetaka ljudi. Bila je zabranjena kao i sve druge stranke u NDH. Jedan drugi bloger usporedio je to s zabranom Nove komunističke sranke, koju su neki disidenti iz SKJ svojedobno željeli osnovati. Ante Pavelić nije mogao dozvoliti konkurenciju.

Ustaški pokret i režim koji je stvorio bili su nedvojbeno fašistički, pa i uže nacistički po svojim načelima: masovni državni teror, uloga Vođe, rasizam i provođenje genocida, ukidanje svih građanskih i političkih sloboda, divinizacija države, apsolutno jedinstvo vlasti isl.. Svi objektivni istraživači o tome se slažu.

Dalje se navodi kako je "Za dom spremni!" stari pozdrav, koji se pojavljivao još u 19. stoljeću i nema izvorno nikakve veze s ustašama.

To je točno. Ali npr. i sam termin "ustaša", kao i termin "četnik" (pa i "partizan") postoje odavno, i sva tri su izvorno značila približno isto - gerilskog borca. Također, npr. i "svastika" (kukasti križ) postoji kao simbol valjda još od mlađeg kamenog doba. A crvena zvijezda je široko korišten simbol, i prije postanka Crvene armije. Sve je to, međutim, s vremenom dobilo specifično značenje.

Slijedeći "argument" sadrži vječno jamranje o velikosrpskim lažima: Nije sporno da su u ime Hrvatske, pod Ustaškim režimom ubijani ljudi, sporne su brojke.

Mislim da danas nema velikog spora među objektivnim istraživačima. Rasponi brojeva žrtava, koji se iznose, kreću se u normalnim granicama nesigurnosti procjene. Velikosrpska propaganda o 700.000 mrtvih u Jasenovcu davno je opovrgnuta, a proustaška propaganda kako ubijenih jedva da je bilo je bespredmetna. Pojedinačnih popis žrtava napravljen u JU Spomen područje Jasenovac sadrži 76.000 imena (odnosni se na kompleks logora Jasenovac, uključena Nova Gradiška), hrvatski istraživači procjenjuju ukupnih broj žrtava na 80 do 90.000, dok objektivni srpski istraživači kao najvišu procjenu daju 120.000. Slično i druge brojke (kompleks logora Gospić s Jadovnom na Velebitu i Slanom na Pagu, masovni pokolji na terenu ("dizanje" cijelih sela), Kozara, Dotršćina itd..

Slijedeće, o tome što zapravo Marko Perković misli i tko ga koristi: Ne slažem se da je Thompsonovo sudjelovanje u tome hotimićno, bit će prije da ga se koristi vrlo perfidno za potrebe dnevno političkih obračuna, a da on toga još i nije svjestan.

Moguće je tako nešto. Ali postoje dva problema. Prvo, on je odrastao čovjek i koliko znam, nije umno zaostao, pa odgovara za svoje postupke. Drugo: tko je zapravo taj koji ga koristi, za koji "dnevnopolitički obračun"?

Kao povjesničar ne mogu se ne sjetiti, kad vidim tisuće navijača kako urlaju "Za dom spremni", "Ubij ubij Srbina", vrijeđaju igrače crnce isl., da su i Hitlera također tadašnji "veliki igrači" željeli samo iskoristiti za svoje dnevnopolitičke potrebe. Ja tu vidim divljačke strasti, prijetnju nasiljem i spremnost na nasilje - nešto čega se kao domoljub gnušam. Ne mogu zamisliti da netko u tome može vidjeti bezazleno izražavanje domoljublja.

I onda naravno poricanje teze o pozitivnosti antifašizma: Hrvatska, moj Oštriću i Šimunkoviću, nije stvorena na temeljima tzv. "antifašizma", već na vjekovnoj težnji hrvatskog naroda k slobodi, te na pravednoj borbi hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda u nametnutom Domovinskom ratu.

Hrvatska nije "stvorena" u Domovinskom ratu. Postojala je već i ranije. Moderna Hrvatska je stvorena, na sreću, borbom pravih domoljuba koji su se borili protiv fašizma 1941.-1945., nasuprot kvislinškoj tvorevini, fašističkoj NDH. Hrvatska je dobila najviše, što je povijesno bilo moguće - državu, iako ne samostalnu: Narodnu republiku Hrvatsku, u sastavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

Alternativa, zahvaljujući ustaškim zločincima i idiotima (ne treba zaboraviti drugi dio - teško je shvatiti količinu idiotizma ustaških vođa), bila je obnova unitarističke Kraljevine Jugoslavije uz ukidanje hrvatske autonomije, u kojoj bi Draža Mihailović bio ministar, uz ostale njemu slične. Zahvaljujući 200.000 hrvatskih domoljuba, koji su sudjelovali u Narodnooslobodilačkoj borbi, bili smo na strani pobjednika, i bili smo na strani pravde.

Antifašizam je temelj suvremene Europe, a mi smo usred Europe, usred Zagreba, prije deset godna doživjeli da grupa organiziranih huligana pod vodstvom ekstremnih desničara napada mirni skup u Zagrebu, na Dan pobjede nad fašizmom, kojeg cijela Europa slavi kao Dan Europe, a policija stoji sa strane i mirno promatra: imaju naređenje da se prave blesavi. (Kasnije, bizarnost, čak jednog mladića s legalnog skupa optužuju da je on bacio suzavac i ja nakon četiri godine nastupam kao svjedok na sudu, da je naime on samo vratio onaj koji su napadači bacili; a bar desetak policajaca je to jasno vidjelo, i nitko ih nije pozvao da svjedoče.) Ponavljam: s jedne strane banda huligana (svaki je dobio 100 DEM za to), s druge - bezazleni, obični mirni građani, nespremni za bilo kakav fizički obračun. Ipak - među njima je bio i tada budući predsjednik ove države. Nadam se, da se tako nešto više neće ponoviti.

Sanaderu su zamjerali što je izdao ono, što je govorio pred gomilom na splitskoj rivi. S pravom, uostalom. Napravio je zaokret i divljake s ekstremne desnice uspijevao držati pod kontrolom, a birači su to prihvatili. Dakako da Sanaderu mnogo toga drugoga zamjeram, ali tu je napravio dobru stvar. Tako da se Hrvatska, sve u svemu, kreće u dobrom smjeru. Ekstremni desničari to osjećaju, pa postaju agresivniji. Mogu napraviti još puno štete ovoj zemlji, i kao domoljub osjećam obavezu da im se suprotstavim.

Nemali broj onih, koji odbijaju ideju da u Hrvatskoj nekog fašizma uopće ima, riječ antifašizam stavljat će dosljedno u navodnike, podrazumijevajući da su svi koji sebe antifašistima zovu zapravo nekakvi lažljivci skrivenih mračnih namjera. Kao da čovjek mora biti sumnjiv i izopačen, da bi rekao da je fašizam zlo, i da bi se zlu aktivno suprotstavio. Antifašizam znači: aktivno suprotstavljanje fašizmu; točka. Moralističko prenemaganje: "ako si slučajno komunist, onda te ne priznajemo", ne dolazi u obzir. Churchill, veliki antikomunist, znao je da u ratu saveznike treba prihvatiti bez oklijevanja. Sudjelovali su u antifašističkoj borbi komunisti, socijaldemokrati, liberali i konzervativci, katolici, pravoslavni, protestanti i ateisti, radnici, seljaci, intelektualci i buržuji.

Povijesna je činjenica da su komunisti u antifašističkoj koaliciji bili izvanredno važna sastavnica: kako SSSR, tako i članovi pokreta otpora u svim okupiranim zemljama, od Poljske do Sjeverne Italije. (Jedan povijesni paradoks: najveći francuski nacionalisti na čelu s generalom Petenom postali su njemački kvislinzi, a komunisti, koji su rat zbog pakta HItler-Staljin zvali "imperijalističkim", kasnije su bili najžešći borci otpora. Tako je bilo i drugdje, pa i u Hrvatskoj.)

Kasnje, komunistički totalitarini režim srušen je - ali mirnim putem: Europa je toliko napredovala, da rata nije bilo. Sustavi su se urušili, između ostaloga jer su i sami ljudi s vrha i i represivog aparata prestali u njega vjerovati. (Tu je bila bitna razlika između komunizma i fašizma: fašizam je na unutarnjem planu ostvario ono, što je i obećao, a pao je zato jer je izgubio rat; u slučaju komunizma, ostvareno je bilo u radikalnom sukobu s obećanjima.)

Nažalost, u tadašnjoj Jugoslaviji dok su se u Sloveniji i Hrvatskoj komunisti, uvidjevši da su upali u slijepu ulicu, preobrazili u socijaldemokrate (ja sam pak osobno, sazrijevaći u doba krize, bio i ostao "anarholiberal"), u Srbiji su se pretvorili u nacional-socijaliste (naciste), uz masovnu rehabilitaciju i ponovnu masovnu pojavu četništva. Tako smo ponovili povijest, ponovili smo tragediju (na sreću, četnici su se pokazali isto takvim seronjama od vojnika, kao što su bili 50 godina ranije). U Hrvatskoj, sinovi i kćeri nekadašnih ustaša, nekadašnjih komunista i nekadašnjih HSS-ovaca zajedno su se suprotstavili agresoru, i na toj njihovoj borbi moramo biti zahvalni i možemo biti ponosni.

Nažalost, istovremeno se "pomirba" pokušavala izvesti kao pomirenje radikalnih, totalitarnih ideologija, a to ne ide (a pritom se još nacionalistički kriterij nametao kao obvezujući, a socijalni odbacivao). Također, istovremeno se odvijala masovna pljačka kroz "pretvorbu vlasništva", i deseci tisuće branitelja, vrativši se kući i shvativši da je njihovo nekadašnje radno mjesto nestalo a neki se junačina iz pozadine na tome obogatio, moralo zapitati za što su se to borili (pa su neki moji prijatelji postali veće "komunjare" - tj. socijalno revoltirani - nego što sam ja ikad bio). Onda ih se umirivalo podmićivanjem, laskanjem, navlačenjem na šovinizam, te infantilizacijom.

Ekstremna desnica bila je stalno aktivna i u javnosti dominirala 1990-ih, frustrirana međutim što ipak ne ide sve po njihovom. Mnogo su zla napravili i strašno kompromitirali Hrvatsku (sam je Franjo Tiuđman nažalost bio pocijepana osoba), te su se povezali s gore spomenutim lopovima (od kojih su neki, naravno, i u SDP-u).

Kraj stoljeća donio im je šok, kad ih je većina Hrvata napustila glasujući za oporbu (Marko Perkovića je tada s pozornice jebao mater svima koji su glasali za Račana - dakle, taj veliki domoljub i bogoljub je većini Hrvata uputio najgoru uvredu), a novo stoljeće drugi šok, kad ih je Sanader izdao. U konfuziji su, pocijepani na frakcije, nemaju vođu. Ali napravili su prilično štete svojom propagandom, osobito revizionizmom u povijesti, gdje je nažalost napravljena velika šteta (a i ja sam tome nisam obraćao potrebnu pažnju). Sada imaju tisuće mladih ljudi, tipični "lumpenproletarijat", koji sami po sebi još nisu opasni (huligani, koje policija može držati pod kontrolom), ali mogu to biti, ako im daju dobru organizaciju.

S druge strane, imamo manji broj mladića i djevojaka koji su spremni javno istupiti kao antifašisti. Nasuprot onima, koji se na njihov javni istup prenemažu: trebaili biste reći također, što mislite o komunizmu (ja, koji sam generacija njihovih roditelja, rekao sam to jasno onda, kad je trebalo; a za razliku do mnogih velikih Hrvatina, koji me danas napadaju, nikad nisam bio član SK, nikad nisam prihvaćao boljševističku ideologiju), shvatio sam jednu stvar, kad sam razgovarao s dvoje od njih jednom prilikom prošle godine: za njih je komunizam jedna priča iz povijesti - fašizam pak vide svaki dan oko sebe, dok se nihovi očevi i majke ponajčešće prave, da to ne vide.

Nema tu nikakve simetrije između onh koji pozdravljaju nacističkim i ustaškm pozdravima s jedne, i onih koji povremeno nose crvenu zvijezdu s druge strane: prvi urlaju i prijete, drugi se povremeno okupe na nostalgičnim skupovima gdje ništa slično nema. (U diskusiji prošle godine na pollitika.com, dvojica nickova osjetili su šansu da demagogijom "isprave" taj nedostatak, kad je jedan čovjek, navodno antifašist, postavio bombu u dvorani u kojoj se trebao održati Thompsonov koncert. Bjesomučno su zaurlali kako su svi, koji ne vole Thompsona, time postali teroristi - konkretno, da je Damir Kajin osobno kriv - te kako je "danas u Hrvatskoj antifašizam = terorizam". S obzirom da su u Hrvatskoj, s druge strane, fašisti počinili oko 2000 sličnih terorističkih napada, naime rušenje spomen-obilježja i slično, postoji još uvijek malecki nesrazmjer.)

Sada, naravno, neofašisti sudjeluju u zboru "Dolje banda lopovska!" i nadaju se da u kaosu mogu nešto za sebe dobiti. Nadam se, da su njihove nade uzaludne. Aii ne možemo, kako su činili "dobri građani" u Njemačkoj 1930., mirno sjediti i čekati da se te bande ispušu. Moramo jasno reći na čemu stojimo, što jest stvarno domoljublje a što je manipulacija.

Bandu lopovsku može zamijeniti nešto puno gore: banda fašistička; ali i bolje: unaprijeđeni sustav pluralističke, socijalne i participativne demokracije, uz brigu za gospodarski razvoj gdje ste tržište koristi, potiče i usmjerava ka ekonomskoj, socijalnoj i ekološkoj održivosti. Istina je, da je to puno teže.

Usmjereni na te vizije budućnosti, međutim, ne smijemo odbaciti pouke povijesti. Kad se pojavi fašizam, pošteni čovjek i domoljub mora jasno reći, da je antifašist, bez izmotavanja.

Post je objavljen 27.07.2009. u 21:49 sati.