Ovu knjigu je napisala jedna francuska spisateljica prezimena Jarry i vrlo je lijepo i snažno napisana.Glavna junakinja je živjela jednim prekrasnim životom:bila je pjesnikinja,imala je supruga fotografa i malu kćer Nisu koju su oboje obožavali.Nakon njegove smrti,kada joj socijalna služba odvodi kćer,ona doslovno gubi tlo pod nogama.Živi na ulici kao skitnica,zatim u jednoj staroj napuštenoj kući u kojoj je nekad živio njen pokojni suprug.
U jednom trenutku,kad više ni sa kim nije komunicirala,gubi ono osnovno što je oduvijek bila njena bit-govor.Postaje nesposobna govoriti smislene riječi,ali ipak skuplja snagu da dovede svoju kćer u tu kuću.
Knjiga sretno završava i stvarno ju vrijedi pročitati.
Inače,čitam dosta malo i osjećam krivicu zbog toga.Imam katastrofalno radno vrijeme:čitav sedmi mjesec radim dvokratno i patim se užasno.Ipak,ovaj tjedan i to završava i i ponovo idemo na more.Stvarno mi treba odmor,jer mi je ovakvo radno vrijeme bilo prestrašno.
Na more ću opet ponijeti par knjiga,ali još uvijek nisam smislila što.
Nadam se da ću opet pogledati i pokoji dobar film.
Post je objavljen 27.07.2009. u 21:32 sati.