Marketing
amelie nothomb: biografija gladi
ovo je autobiografija, Amelie nam prepričava svoje djetinjstvo koje je, kao jedna od dviju kćeri oca diplomata, provela u Japanu, zatim u petoj godini seli u Kinu, pa u New York, Bangladesh, Laos i tako dalje. u sedamnaestoj se vraća u svoju Belgiju.
različite kulture, različita okruženja, kojima je hrana jedan od zajedničkih nazivnika. negdje višak, negdje manjak, negdje figurativni izričaj u kojem hrana predstavlja ljubav. ali u stvari obratno, ljubav transponirana u hranu.
pred djevojčicom su se izmjenjivale dijametralno suprotne slike svijeta i biti neutralan, biti samo svjedok, biti isključen poput odraslih, za dijete je to nemoguće.
Japan:
„Moja je glad za ljudskim bićima bila sretna: tri boginje (gg: majka, sestra, dadilja) mojega panteona nisu mi uskraćivale svoju ljubav, moj mi otac nije uskraćivao svoj pogled, a ostatak čovječanstva nije mi pretjerano smetao.“
Kina:
„U Kini sam otkrila za mene još nepoznatu glad: glad za drugima. A osobito glad za drugom djecom. (...) Krenula sam u osvajanje ljubavi. Prvi je uvjet bio da se zaljubim: i to se dogodilo odmah i, naravno, bila je to propast koja je udvostručila moju glad.“
New York:
„Dakle, nije dovoljno da se samo pojavim i tražim da me vole. Dakle, ja nisam božansko biće. Dakle, bez ikakva sam pokrića tražila one faraonske količine ljubavi.“
Bangladeš:
„Počela sam mrziti glad, gladi, svoju, tuđe, pa čak i one koji su mogli osjetiti glad. Mrzila sam ljude, životinje, biljke. Samo je kamenje bilo pošteđeno. Da sam barem bila kamen!“
„Njihov je govor podsjećao na podrhtavanje poklopca na loncu u kojem se kuhaju krompiri.“
prva rečenica:
„Postoji jedno oceanijsko otočje zvano Vanuatu, nekoć Novi Hebridi, koje nikada nije upoznalo glad.“
posljednja rečenica:
„Živa sam.“
Post je objavljen 27.07.2009. u 08:50 sati.