Beogradska inteligencija,iskvarena slozenom mrezom malih povlastica i jednoga velikog privilegija-da ne radi ako to nece-uvijek je nalazila nacina da suradjuje i da istodobno ne suradjuje s vlascu.Zato je bila silno ponosna na sebe i nespremna dijeliti sudbinu ostatka drustva.Povlastena poput politicke elite,odmah negdje pokraj nje,inteligencija je zivjela u zatvorenim krugovima prijateljstava,grupa i klanova,zasticena od vanjskoga svijeta,zadovoljna sobom i povremeno nezadovoljna skromnim
udjelom u vlasti.U njoj nije bilo pravih disidenata,revolucionara i heretika koliko ni stvarnih liberala i demokrata:sacinjavali su je eliotovski"suplji ljudi".Vecini je,nespremnoj da se bavi bilo kojim poslom,briga o naciji postala razbibriga,obavezni predmet razgovora i,na kraju,zanimanje koje zamjenjuje ostala.Ta opca mjesta nudila su ocuvanje sistema privilegija i nerada,Milosevic se pokazivao kao jamac zadrzavanja istoga stanja.Oni su zivjeli u izmisljenoj proslosti,a on se nudio da bude cuvar bilo kakve proslosti.Suradnja je bila prirodna i neminovna.
Zadobivsi ljubav i propagandnu uvjerljivost te inteligencije,Milosevic se nasao u sredistu mocnog mehanizma polulazi i poluistina koje je stvorio Titov kult-i koji je privremeno ostao bez predmeta kulta.Dobivsi novi proizvod,mehanizam je nastavio s radom,ravnodusno kao da ne obradjuje covjeka nego niz slika za opcu upotrebu.I netko drugi mogao je proci kroz isti mehanizam-s istim rezultatom.Posto su obradjeni sa svih strana,ime i lik Slobodana Milosevica su,uz pomoc propagande,pusteni na slobodnu upotrebu citavom srpskom narodu.I narod je-ma sta ta rijec znacila-dobio ono sto mu je preko medija ponudjeno iz glavnoga grada i od njegove inteligencije.Dobio je legendu koja mu je,raspetom izmedju patrijarhalnog i modernog,bila nuzna-i koja se nalazila na pravom stupnju njegove nesvjesti i spremnosti da bude vodjen u nepoznatom smjeru.
Zahvaljujuci suradnji jednopartijske vlasti,jednoumne inteligencije i jednolicnih medija,dobio je vodju koji je poznavao pravac,ali nije bio svjestan sto ce se dogoditi na putu.
(Vidosav Stevanovic-"MILOSEVIC-JEDAN EPITAF")
Post je objavljen 27.07.2009. u 01:33 sati.