Imala je sesnaest godina kad ga je srela.On sedamnaest.Bio je decembar 1958.U njihovoj gimnaziji pripreman je docek Nove godine.Nasli su se u organizacijskom odboru,prvi put na zajednickom poslu.O njihovim zivotima odlucit ce,medjutim,jedan januarski susret,koji bi se mogao nazvati slucajnim,da slucaj postoji.Bio je snijeg,bilo je hladno,puhala je pozarevacka kosava.Ona je isla noseci kao teski teret svoju trojku iz povijesti,medju svim peticima...Zurila je u biblioteku da uzme"Antigonu".A procitala ju je vec toliko puta i znala gotovo napamet.On ju je pratio do biblioteke,stajali su na vjetru,promrzli,tako dirljivo mladi i tako otvoreni jedno za drugo...Uvijek kada misli o tom danu uvjerena je da ga je bas ta njezina tuga,tako jasna i neskrivena,privukla njoj.Da ga je za vezala nju,ucinila joj ga tako privrzenim potreba da joj polaksa bol.Da su oni ustvari dvije savrseno skladne,
komplementarne prirode.
Post je objavljen 27.07.2009. u 00:10 sati.