LJudi,odlaze,odlaze i odlaze...Zamisli da imaš prijatelja,a možda ga nikada više nečeš vidjeti. Zamisli da imaš ljubav ,a možda ju nikada nečeš doživjeti. Zamisli da postoji život čiji dio nikad nečeš postati. Jesi li svijestan da smo svi djelovi,djeliči svemira oko kojih se gradi čitav novi svijet?jesi li svijestan da je tvoj život tek bljesak u tami...pa zabljesni jako,da tvoj sjaj putuje milijunima godina kao svijetlo zvijezde. Voliš li?Ili je to tek laž?Možda ti netko nedostaje dok ti svaki trenutak nepovratno odlazi..I jednog češ se dana probuditi....a svi trenutci će proči...Ne dopusti da život živi tebe.Stvari se prelako mijenjaju, najmanja sitniica utječe na sve..zato podari osmijeh svaki dan...i bori se za sebe i svoje snove-budi optimist -ništa te ne košta.
Nikada ne možeš do kraja upoznati ljude,ali to ne znači da ne trebaš pokušati da zaviriš u svačiju dušu-samo nemoj da se preplašiš kad otkriješ ono unutra.Zaviri i u svoju,možda češ vidjeti isto. Mi ljudi volimo pričati priče,zatvoriti oči pred istinom i vidjeti stvari onakve kakve želimo da budu.Tko nas može kriviti? Rijetki su oni koji mogu podnijeti istinu,živjeti kao prije i nakon što vide da svijet nije ružičast...to su patnici ovog svijeta, kojima nitko ne vjeruje,koje nitko ne razumije-a možda upravo oni ostavljaju trag. Blaženo je znanje ,blaženo je neznanje. Najljepše je biti dijete -samo za djecu znate da se uvijek iskreno smiju,da su iskreno sretni.
Često se pitam-da li je važnija istina ili sreča-pa makar u laži,makar u bajci,možda je ipak najvažnije živjeti i umrijeti s osmijehom na licu.
Živjeli čudaci i pametni luđaci....
Peace :)
Post je objavljen 26.07.2009. u 21:46 sati.