Nedostatak simbola na kraju poruke sve pretvori u znak upitnika...
koji se onda ugnijezdi tamo negdje iza u primozgu…i svrdla…
i postavlja pitanja,
stvara sumnje…
a ni jedan odgovor nije dobar..
ni jedan nije zadovoljavajući…
pa počinje misao i svaka ima…onaj…strašan…
što ako?…i tako bezbroj....
pa prekorijevanje sebe, njega...a sve sa šutnjom…
koja je tobož mudra, sa stavom koji je ispravan…
bitno je ne izložiti sebe,
bitno je i dalje biti osamljen u ponosu…
i taman kad se drama počne oblikovati…
slijedeća poruka…je ta koja umiruje…
i donosi udah…daljnjeg postojanja…
Post je objavljen 26.07.2009. u 16:42 sati.