Na ovaj post potaknuo me nedavni @draženov post na temu pravednosti... Naime, moje mišljenje u vezi pojmova dobrog i lošeg, pravde i nepravde, pravog i krivog odudaraju od poimanja većine ljudi... Kao prvo, prihvatio sam kako priroda te pojmove ne poznaje, i da su oni proizvod ljudskog uma... Čovjek je taj koji je uzeo sebi za pravo da sudi kako su neke stvari dobre, a neke loše... Čovjek je uzeo sebi to pravo jer je prihvatio mit kako je on stvoren da gospodari prirodom, kako je priroda stvorena zbog njega, za njega, kako je cijeli proces evolucije osmišljen da bi kulminirao s čovjekom kao vrhuncem stvaranja na ovoj planeti, mit koji glasi:»Plodite se i množite i napučite zemlju, te je sebi podložite.».... Prihvaćanje tog mita i njegovo provođenje u stvarnost stvorilo je kulturu nasilja u kojoj živimo tisućama godina... Prihvaćanje tog mita dalo nam je odriješene ruke da činimo što god nam se svidi, da sudimo što je pravo, a što krivo, štoviše, da sudimo tko ima pravo na slobodu, a tko nema, jer smo mi gospodari... Koristimo izraze «naša zemlja», «naše rijeke», «naša planeta»... Što je naše?...Ništa!... Svemir i priroda ne pripadaju nama, mi pripadamo njima... Tim antropocentrizmom stvorili smo ono što nazivamo zlom i nepravdom, jer da smo prihvatili živjeti po prirodnom zakonu po kojem su sva bića stvorena slobodna, ne bi imali potrebu za stvaranjem tih pojmova koji služe kako bi se održavala kultura nasilja temeljena na spomenutom mitu...
Taj mit smo toliko razvili da si dopuštamo pojmove dobra i zla smještati u prirodu, govoriti kako se evolucija temelji na nagrađivanju dobra i kažnjavanju zla... Molim?!... Što bi to trebalo značiti?... Da su pojmovi dobra i zla proizašli iz prirode, da priroda svojim zakonima definira što je dobro, a što zlo?... To je smišljeno kako bi opravdali stvaranje i održavanje kulture nasilja, kako bi mogli reći da nismo mi stvorili dobro i zlo, već da je to prirodni poredak stvari, da je Bog stvorio da tako bude... Na taj način smo oprali ruke od odgovornosti za svoje ponašanje dozvolivši sebi da činimo što god želimo, a za postojanje zla i nepravde okrivili smo tko zna koje zle duhove i vragove... Proglasivši sebe gospodarima svijeta morali smo stvoriti pojmove dobra i zla kako bi mogli suditi drugima, i tako smo stvorili kulturu koja funkcionira na temelju oduzimanja slobode drugim ljudima, ali i drugim bićima... Okrenuvši se tako protiv zakona prirode po kojem su sva bića stvorena slobodna, postali smo štetočine, svojim načinom života djelujemo štetno na prirodu, ali i na sebe... Međutim, to svoje štetno ponašanje ne smatramo lošim, jer smo prihvatili mit kako je to poredak stvari , već unutar tog štetnog ponašanja definiramo pojmove dobra i zla koji su nam potrebni kako bi održavali kulturu koja se zasniva na oduzimanju slobode...
Stvaranjem pojmova dobra i zla dajemo sebi za pravo donositi svoje zakone, suditi drugima onako kako mi to želimo... Bez tih pojmova ne možemo oduzimati slobodu drugim ljudima i bićima, ovako se opravdavamo kada oduzimamo drugome slobodu, jer je on učinio nešto što nije dobro, nešto što mi smatramo da nije smio učiniti... Tako donosimo zakone koji kažu da ubiti čovjeka nije u redu, ali ipak opravdavamo masovna ubijanja u ratu, kažemo da svi ljudi imaju pravo na slobodu, ali ipak definiramo situacije kada tu slobodu treba ograničiti i oduzeti... Stvaranjem tih pojmova dajemo sebi pravo da činimo drugima ono što ne želimo da se čini nama... Dajemo sebi za pravo da ubijemo drugog čovjeka, da mu oduzmemo slobodu, da ga kaznimo, jer je on loš, jer je on zao, jer je on kriminalac, zločinac... Definiranjem pravde i nepravde omogućujemo održavanje kulture nasilja, jer kaznu definiramo kao pravdu... Kazna nije pravda, kazna je osveta za počinjenu nepravdu... Jedina pravda bi bila da se nepravda nije dogodila, a nepravda se ne može dogoditi u kulturi koja prihvaća i živi po zakonima prirode u kojima ne postoje zlo i nepravda...
Dok god ćemo razmišljati na način kako je uporaba sile nužna, čak štoviše, jedina mogućnost kako bi se dovelo u red (kaznilo) one koji nisu «dobri», održavati ćemo kulturu nasilja u kojoj živimo i ništa se neće promijeniti... Ako ja sebi dam za pravo smatrati kako je ostvarivanje pravde kažnjavanje onoga koji je počinio nepravdu, u zabludi sam jer ne vidim kako time održavam kulturu nasilja u kojoj živim... Ovakvo razmišljanje na prvi pogled se može činiti kao pozivanje na ravnodušnost, odnosno na nečinjenje ničega u cilju rješavanja problema s kojima se ljudsko društvo suočava... Međutim, takav zaključak nije točan... Način na koji smo tisućama godina pokušavali riješiti naš osnovni problem – nasilje, tako što smo na isto odgovarali nasiljem - nije riješavao problem, već je imao suprotan efekt, poput gašenja vatre benzinom... Takvim ponašanjem zapravo namjerno održavamo kulturu nasilja jer u biti ne želimo promjenu, smatramo kako je takav poredak stvari (poredak koji smo mi stvorili) dobar, kako bolji ne može biti... Ali ako stvarno želimo prestati živjeti u kulturi nasilja i stvoriti društvo u kojem neće biti onoga što nazivamo zlom i nepravdom, tada je jedino činjenje koje doprinosi takvoj promjeni – odricanje od nasilja...
Poanta je u tome kako čovjek stvara ono što naziva nepravdom i zlom time što ne prihvaća stvari onakve kakve jesu... Pod tim ne podrazumijevam našu sadašnju kulturu, jer ona ne predstavlja stvari onakve kakve jesu, ona predstavlja stvari onakve kakve čovjek želi da budu... Priroda je ta koja definira stvari kakve jesu, a ne čovjek... A priroda ih je jasno definirala – sva bića su stvorena slobodna.... Svako uplitanje u taj zakon štetno je činjenje koje destruktivno djeluje na prirodni poredak, na opstanak mnogih vrsta živih bića, uključujući i ljudsku vrstu... U svom pokušaju da zavlada svijetom u kojem živi, da provodi svoje zakone koji se protive prirodnim, čovjek uništava sebe i prirodu... Eliminirati svoje štetno ponašanje možemo jedino ako se odreknemo kulture nasilja, jedino ako se odreknemo svog statusa gospodara i sudaca i prihvatimo stvari onakve kakve jesu – SVA BIĆA SU SLOBODNA - SVIJET NIJE STVOREN ZBOG I ZA NAS - MI NISMO GOSPODARI TOG SVIJETA I NEMAMO PRAVO SUDITI NIKOME JER DOBRO I ZLO, PRAVO I KRIVO, PRAVDA I NEPRAVDA NE POSTOJE U PRIRODNOM PORETKU STVARI, VEĆ SAMO U LJUDSKOM UMU...
Neki me smatraju čudnim, nenormalnim, čak i ludim, ali ako sam ja u istini ili u neistini u manjini, to ne znači da sam nenormalan ili lud, već samo da sam u manjini...
Post je objavljen 26.07.2009. u 10:00 sati.