Verojatno sam ovaj post trebala napisati prije, odmah nakon povratka, dok sam još bila svježih dojmova. Ali naravno, nije mi se dalo :) Zapravo to je bilo ono vrijeme kad sam mislila da je s mojom blogokarijerom gotovo i da više nikad neću otipkati ni jedan post. Baš sam se prevarila.
No krenimo od početka.
Mislim da je moja ljubav prema Londonu započela još davno, otprilike u ono vrijeme kad sam pročitala prvu knjigu Harryja Pottera ili kad sam počela učiti engleski. Četvrti razred osnovne.
Prvi put sam u Londonu bila prije dvije godine. I ostala samo oduševljena, zaprepaštena, očarana... što još? Sivi, magloviti, kišni London, baš onakav kakvim sam ga zamišljala. Smiješni naglasak koji mi je bio strašno nerazumljiv prvih nekoliko dana, ali ufurala sam se kasnije
The Houses of Parliament
London Eye, St James's Park
Drugi put London sam posjetila prije otprilike mjesec i pol dana. Moj boravak tamo bio je opet nažalost prekratak. No bolje išta nego ništa, zar ne? Ovaj put dočekalo me neobično sunčano i vruće vrijeme. Ni jedan dan nije kišilo, samo nas je posljednji dan u šetnji uhvatio pljusak. To je valjda London plakao za mnom Posljedica takvog vremena bio je moj od sunca crveni nos, čelo, obrazi i ramena. Tako sam Londonom šetala kao smiješni izgubljeni Rudolf :( Nema veze. Na kraju krajeva, tko se još može pohvaliti da je izgorio u Londonu?
Buckingham Palace, St James's Park
Royal Greenwich
Nulti meridijan, jedna noga na istoku druga na zapadu :)
Trafalgar Square, National Gallery
Također prekrasan grad, Pariz. Ali teško da me je nakon Londona išta moglo impresionirati.
Jedini minus mu je bezobrazni konobar koji nas je istjerao iz restorana jer nas je bilo četiri, a naručile smo samo dvije pizze. "Impossible!" Da sam samo znala psovati na Francuskom!