Ja,Krešimir,koji se drugim imenom nazivam Petar,kralj Hrvata i Dalmatinaca,objavljujem svima da mi se učinilo pravednim da se ne dokidaju odredbe davnih mojih pređa,osobito one koje se odnose na spas njihovih duša.
Otkrili smo,naime,u djelima pradjeda nešega Krešimira starijega da je bio predao na trajno posjedovanje samostanu sv.Krševana za spas svoje duše,neko zemljište na posjedu koje se zove Diklo,od hrasta koji stoji povrh Ljute doline sve do loze koja je zbog toga postavljena na raskršću nasuprot Zablate.
To je ostalo očuvano njihovim vlasnicima za njegovo vrijeme,i sina njegova Držislava,i njihovih moćnih banova Pribine i Godemira,i za vrijeme Svetoslava i braće njegove Krešimira i Gojslava,i sina njegova Stjepana,oca mojega,uz pristanak plemenitih banova koji su bili u njihovo vrijeme,a to su:Gvarda,Božeteh i Stjepan Praska.
I stoga mi potvrđujemo da njihove odredbe od nas potrkijepljene zauvijek ostanu.
Ako bi se pak netko usudio nakon naše smrti ovo prekršiti,neka ga stigne srdžba vrhovnoga suca i na dan strašnoga Božjeg suda,nalazeći se na lijevoj strani,neka čuje što će se lijevima prijetiti.
Ovo je učinjeno u gradu Ninu pred ovim svjedocima: Boleslav,tepčija,svjedok Adamac,župan ninski,svjedok Vukac,župan lučki,svjedok Voleša,djed,svjedok Budac,posteljnik,svjedok Ivan,kapelan ,svjedok Sovac,volar,svjedok Dragonja,mačonoša,Djedovit,vinotoča,Grubonja,dekan.
I ja Adamac,redovnik,izabrani hrvatski biskup,po zapovijedi gospodina kralja,napisah sam svojom rukom.
Post je objavljen 25.07.2009. u 14:42 sati.