Poucen iskustvima Osme sjednice,pobune na Kosovu i"antibirokratske revolucije",Milosevic je shvatio da mu kontrola institucija nije dovoljna za realizaciju specijalnih projekata od osobite vaznosti.Za bitke koje je odlucio voditi bio mu je potreban specijalan tim,sastavljen od najpovjerljivijih ljudi koji su bili spremni izvrsiti svaku njegovu zapovijed.
Izbor je logicno pao na regrutaciju ljudi s ruba zivota,polusvijet kriminalaca i ubojica,kojima ce pruziti sansu da pokazu odanost"drzavi".
Za svaki uspjesno realiziran projekt,ovi ucijenjeni i zli ljudi bili su izdasno honorirani,najcesce opranim novcem iz crnih fondova rezima,dopusten im je ulazak u"biznis",a najbezobzirniji i najodaniji dobili su i dobro placene drzavne sinekure.Slobodana Milosevica fascinirala je moc kontrole nad policijom,koja je ljude drzala u stalnom strahu,za razliku od vojske,prema kojoj je oduvijek osjecao prijezir i nepovjerenje.Tajna policija bila je srce njegovog upravljackog aparata.Informacije koje mu je dostavljala,kako je bio uvjeren,bile su od presudne vaznosti za donosenje svih relevantnih politickih odluka.Pokvarenost i bezobzirnost koju su iskazivali njezini sefovi uzbudjivala je Milosevicevu birokratsku dusu i cinila mu svijet zanimljivijim.Vec koncem osamdesetih godina zaduzio je ministra unutarnjih poslova Srbije Radmila Bogdanovica,Mihalja Kertesa,
covjeka za specijalne zadatke,sefa tajne policije Jovicu Stanisica i dvojicu njegovih pomocnika,Radovana Stojcica-Badzu te Franka Simatovica- Frenkija da otpocnu u tajnosti regrutirati osobe iz kriminalnog miljea za izvrsavanje specijalnih zadaca od"drzavnog interesa".Prema Milosevicevoj zamisli oni su trebali postati"drzava u senci".
Glavni operativac ove skupine bio je Jovica Stanisic koji je operativne naloge dobivao osobno od Milosevica.Stanisic se odmah nakon zavrsenog sudija na Fakultetu politickih znanosti u Beogradu 1974.godine zaposlio u Sluzbi drzavne bezbednosti,gdje je obnasao duznost sefa Odsjeka za sovjetski KGB.Zbog svojih zasluga tijekom"antibirokratske reevolucije"promaknut je na duznost sefa beogradskog centra SDB-a,a vec 16.ozujka 1991.na zahtjev Slobodana Milosevica,imenovan je celnikom SDB-a Srbije,a Radovan Stojcic-Badza zamjenikom ministra unutarnjih poslova za javnu sigurnost.
Stanisicu je za kratko vrijeme uspjelo reorganizirati i osuvremeniti sluzbu,
prilagodivsi je Milosevicevim potrebama i zahtjevima.U kratkom roku uspjelo mu je ostvariti presudan utjecaj i u kontraobavjestajnoj sluzbi JNA,pokrivsi svu njenu kljucnu infrastrukturu svojim ljudima.Bio je profesionalac koji je mrzio publicitet i javne nastupe.Profesionalnost i lojalnost koju je iskazivao"vozdu"tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ucinila ga je najmocnijim covjekom Miloseviceva sigurnosnog aparata,u kojeg je on imao bezgranicno povjerenje.Suradnici ga opisuju kao podmukla,emocionalno hladna i racionalna covjeka od kojeg su zazirali i najblizi Milosevicevi suradnici.Slijedeci politicku logiku svog sefa,Stanisic je najrazgranatiju mrezu suradnika sluzbe razvio upravo u srpskim medijima.Nitko kao srbijanski novinari nije tako strastveno"drukao"kolege za sitne interese kao oni.S druge strane,sluzba im je osiguravala medijski prostor i dobre honorare.Izmedju ostalih,uspio je vrbovati Milorada Vucelica i Branu Crncevica koji su uoci izbijanja rata trovali srpsku javnost mrznjom prema nesrpskim narodima,osobito Hrvatima.Po nalogu Sluzbe potpisivali su najmorbidnije ratno-huskacke pamflete,osmisljene u tajnim radionicama za vodjenje psiholoskog rata.
Vucelic je ubrzo,na Stanisicev prijedlog,promaknut za generalnog direktora RADIO-TELEVIZIJE SRBIJE,a Brana Crncevic postao je predsjednik Matice iseljenika.Dobio je zadacu da Maticu iseljenika pretvori u organizaciju koja ce biti zaduzena za nadzor nezadovoljnih izbjeglica u Srbiji i njihovu politicku izolaciju.Kao knjizevnik i publicist,po nalogu Stanisicevih ljudi,javno je zastupao najrigidnija politicka stajalista,
denuncirao Miloseviceve protivnike u Srbiji,poticao mrznju i ksenofobiju,
branio zlocine rezima i sl.Bio je Milosevicevo duboko grlo na medijskoj sceni.
Radmilo Bogdanovic,bivsi sef policije u Svetozarevu(Jagodini),rodjen je 1934.u Sumadiji,prema ocjenama nadredjenih,koje su ostale u policijskim kartotekama,nije pokazivao"nikakvu darovitost u poslu".Poput mnogih kolega,policijski apartcik trazio je mjesto pod suncem iskazujuci dogmatsku privrzenost Partiji.Za vrijeme"antibirokratske revolucije"
pokazao je zacudjujucu inventivnost koja ga je pretvorila u glavnog operativca projekta,pokazavsi pritom zastrasujucu ucinkovitost i besprijekornu odanost Milosevicu.Zbog zasluga u"antibirokratskoj revoluciji"Milosevic ga 1988.imenuje ministrom unutarnjih poslova Srbije.Svojim sluganskim mentalitetom i policijskom brutalnoscu stekao je Milosevicevo puno povjerenje.Nakon brutalnog slamanja demonstracija oporbe u Beogradu tijekom ozujka 1991.pod pritiskom javnosti,Milosevic je bio primoran zrtvovati Bogdanovica,smjenivsi ga s duznosti ministra,
no nije se odrekao njegovih usluga.Bogdanovic je nastavio svoju ilegalnu aktivnost u Centru za nadzor i upravljanje paravojnim skupinama.
Mihalj Kertes,Madjar iz Backe Palanke,proveo je zajednicko djetinjstvo s Jovicom Stanisicem koji ga je zavrbovao kao suradnika SDB-a uoci
"antibirokratske revolucije."Nakon sto je Milosevic dao nalog SDB-u da organizira prevrat u Vojvodini,Stanisic je svom prijatelju Kertesu povjerio duznost glavnog operativca za provodjenje plana rusenja pokrajinskog celnistva.Nakon uspjesno odradjene zadace u Novom Sadu zapocinje Kertesov strelovit uspon na politickoj sceni.Kao zasluznog jurisnika
"antibirokratske revolucije"Milosevic ga ekspresno imenuje clanom Predsjednistva Srbije.Munjevito izgradjenoj politickoj karijeri,pored lojalnosti vodji,umnogome je pridonijela i Kertesova nacionalnost.Stanisic je procijenio da je upravo Kertes,kao Madjar,idealan za obavljanje najprljavijih poslova za rezim jer se time izbjegava mogucnost da se inkriminirana djela i ekstremizam pripisu Srbima.Ne slucajno,dvojac Milosevic-Stanisic zaduzit ce upravo Kertesa za specijalnu misiju izvan teritorija Srbije,nesluzbeno ga imenujuci"ministrom etnickog ciscenja".
Dobio je zadacu da u tajnim misijama naoruza Srbe iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pripremajuci teren za pobunu i rat koji ce ubrzo slijediti.Kao paravan za Kertesovu ilegalnu prekogranicnu djelatnost,Milosevic ga je 1991.godine imenovao ministrom u Vladi Srbije zaduzenim za prekodrinske Srbe.Nadzirao je provedbu etnickog ciscenja i logisticku potporu paravojnim skupinama.Pocetkom 1992.godine imenovan je ministrom jugoslavenske policije kako bi kao Milosevicev covjek od povjerenja,nadzirao aktivnosti Dobrice Cosica i njegovog kruga koji je tada stupio na duznost predsjednika Jugoslavije.Kada su se pojavile potrebe za povecanjem budzeta Milosevicevih"crnih fondova",ali i njegovih privatnih bankovnih racuna u inozemstvu,Kertes je krajem 1994.godine imenovan sefom jugoslavenske carine.Pod njegovim vodstvom carina ubrso postaje Eldorado srpske sive ekonomije,a na kljucne pozicije sluzbe,uz rijetke izuzetke,imenovane su osobe s debelim
kriminalnim dosjeima.
(Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")
Post je objavljen 25.07.2009. u 01:17 sati.