Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/truncheon78

Marketing

Oluja

Dalekovodi zrače električno plavim svjetlom i noć izgleda poput magične strane čarobnjakova plašta, puna pomutnje i varljivog svjetla, izmiješanog u posudi neba, zajedno s malo zvjezdane prašine i slatkim suzama uplašene djece koja, pred strahom od grmljavine, utjehu traže u roditeljskim krevetima. Ali mi smo odavno prerasli svoju dječačku odjeću i bilo bi urnebesno smiješno kada bi ovako odrasli, roditeljima utrčali u spavaće sobe. Pa se zagrljajima međusobno tješimo ispod guste krošnje stare, debele masline koja nam granama zaklanja pogled na rat neba i zemlje koji se upravo odigrava pred našim očima. Opasno je sjediti tu gdje se nalazimo. Ne samo zbog gromova, već zbog oluje koja se zahuktava u nama. Svaki prasak grmljavine poljubac je na našim premladim usnama, a svako sijevanje samo nagovještava novi, kojim ćemo, zbog straha od oluje, lagati se i pretvarati da ćemo tu biti zauvijek, a zapravo ćemo se razići čim oluja prestane. Ali možda…Ne, znam da ni sam neću ostati, a u drhtanju tvojih ruku, dok prelaze preko mog ružnog lica, potvrđujem vlastitu sumnju. Treseš se od hladnoće iako je ljeto, i na sebe nesebično preuzimam tvoje drhtaje. Poljupcima smo izmijenili strahove…Ponudio bih ti svoju staru jaknu jer volim kako ti stoji i jer brinem unatoč svemu, ali ona je mokra poput naše svijetlo obojene kože. Eksplozija taktilnosti, nekontrolirana imaginacija, smrt jedne ljubavi, opijenost trenutkom, kršenje svake od deset Božjih zapovijedi (nije da nam je oboma stalo do toga)…istovremeno smo mrtvi i živi. Rekao bih, '' I ja tebe '' , ali bi itekako znala da lažem.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Cajun Dance Party '' No Joanna ''

It feels like this, as I walk the streets and I stalk the leaves on my way home,
Look down at my shoes, to see how I move,

And it’s always wrong, it’s always wrong,

But I can’t go back.
I can’t go back,
I can’t go back to her she’ll see, she’ll see the way I look, I’ve looked,
I’ll always look through my eyes, through my heart but not my sense,
I seem to lose, but not when I choose,

And it’s always wrong, it’s always wrong,

But second source, in the middle of the night,
All’s easy but not with this girl,

Joanna sits on the wall,
Smiling and laughing and asking for more,
She’s won the battle, but now comes the fear,
It’s over; it’s over, just as I came near,

It feels like this, as I walk the streets and I stalk the leaves on my way home,
The house is so near, but oceans from here,

And it’s always wrong, it’s always wrong,

But summer air, when hands are a ‘tangled,
You think that you’ve won all the world.

Joanna sits on the wall,
Smiling and laughing and asking for more,
She’s won the battle, but now comes the fear,
It’s over; it’s over, just as I came near,

But second source, in the middle of the night,
It feels like this,
It feels like this,
My eyes will take a tear from you,
My heart will take a beat, or two,
My feet will take me back to you tonight, they always do,

Joanna sits on the wall,
Smiling and laughing and asking for more,
She’s won the battle, but now comes the fear,
It’s over; it’s over, just as I came near,

Your eyes aren’t blue, but I still see seas within...


Post je objavljen 25.07.2009. u 01:04 sati.