Tako sam ti blizu, a tako daleko!
Prelazim daljine, u transu, da te vidim.
A kad do tebe dodjem, omete nas netko da budemo zajedno.
Dokle ljubavi cemo zadnji biti,
o drugima brinuti i sebe zapostavljati.
Dokle za druge i o drugima misliti,
umjesto da mislimo za nas i o nama.
Volim te jedina moja, nedostajes mi,
do granice boli. Dodje mi da vristim.
Toliko si mi blizu, imam osjecaj
da dotaknuti te mogu...
A zbog rijeci danih kao obecanje,
toliko daleko si !!!!
Kada cemo duso moja napokon naci mir.
Kada cemo napokon sretni biti.
Volim te. Trebas mi.
Kada cemo poceti misliti o nama?
Kada cemo prestati patiti, podmetati ledja,
da resavamo probleme i brige tudje.
Kada cemo prestati nositi tugu i bol tudji,
kao da sve to nase je.
Volim te,
zelim te u zagrljaju drzati, uz tebe disati i uz tebe se buditi,
sa tobom gnjezdo svijati i decu gajiti.
Dokle cemo duso moja poslednji u redu stajati
i sve pred sebe gurati i o njima brinuti.
Kao da oni to sami neznaju!?!
MISLIM DA JE VRIJEME DA ONI SVI ODRASTU!!!
VOLIM TE JEDINA,
U SVOM ZIVOTU TE TREBAM!!!
Post je objavljen 24.07.2009. u 15:37 sati.