JE LI MARX GRIJESIO
Tesko da je saglediv u skoroj buducnosti geniji njegovog kalibra, koji bi mogao posjedovati takvu kriticku spoznaju.
Ono sto nama preostaje sa sigurnoscu jest da Marx nije bio nepogresljiv.
Suprotno tome njegova historijska dijalektika bila bi puka kontradikcija sebi samoj.
Apsolutne istine tek su u nadleznosti onosvjetskog Presvetistva; i trebale bi tamo ostati sve dotle dok dijalekticka misao pronalazi samu sebe na prostorima tuzemstva.
Do sada je Marx bio bijedno pljuvan, zalostno nepojmljiv, prezreno tjeran, dok ga je njegov jedini istinski nerijatelj ljeve provenijence uliznicki i cinicno uzurpirao do te mjere da se je onosvjetski apsolutizam sada posma razbahacijo i sirom tuzemstva.
Gradjanska osredsnjost svjetskih teoreticara polomila je na Marksu sva svoja dosadasnja koplja.
Jos je Walter Lipmanu bilo preostalo izumiti vrbino koplje na kojeg ce nataknuti svoju ostricu: „Nema besplatnog obroka“. Dok su G.W Bush i Obama vec tada zakuhavali upravo taj besplatan obrok u kazanu do tada nepoznatih razmjera, iz kojeg ce nahraniti jednu drustvenu Azdaju Svjetske Monetarne Organizacije (WMO) bez stomacnog dna., dok ce miljardama svjetskih patuljaka pripasti eventualni ostatci sa tog lonca.
Marx se svojim filozofijskim i humanim mislima obratio ekonomskim naukama, u kojima je naslutio kljucno odresenje svih drustvenih problema sto more covjecanstvo u njegovoj dugoj epohi klasno drustvenog sustava.
.Znanstvenom dedukcijom etike i njenih popratno relevantnih vrijednosti sazeo je u samu bit ekonomskih zakonitosti Viska Vrijednosti, na kojem je zasnovan cjelokupan medjuodnos drustvenih snaga vladajucih i podcinjenih klasa.
To sto Marx pripisuje upravo podcinjenim intelektuane i moralne vrline, koje ju trebaju dovesti na scenu novog socijalistickog sustava , sa punim je pogotkom naciljao Ahilovu petu suvremene opce gradjanske dekadence, koja danas hara svijetom gotovo na svim kulturnim djelatnostima, u oblicima kica , likovnog nihilizma, opce literalnog sunda i muzickih intonacija napuklog zvona.
Gradjanska kritika marksizmsa, sto vise, k sebi dovodi Biblju, knjigu masa, kao vrhovno protu intelektuano djelo. Njeno pocetno ucenje usmjereno je protiv Adamovih sklonosti sticanja spoznaja, a zavrsava narodnim profetima koji osudjuju urbanu kulturu.
U Americi, ( vidi predgovor Marx & Engels basic writings on politics & philosophy, urednika Lewis S. Feuer) navodi se upravo W.J. Bryan kao tipican predvodnik masa i njenih pasioniranih stremljenja ka pravdi, mjesane nevidjenom mrznjom spram intelektualstva kao misaonog aristokratsva.
Plato i Aristotel bili su zanijeti istinskim spoznajama, ali ih nisu zanosila saucesca prema robovskoj patnji. Njihova je „pravednost“ tek racijonalizirala status gornjih klasa. Nize klase bile su u stanju percepirati pojam istine i pravde, ali su bile slijepe prema znastvu i slobodi.
„U Americi su upravo nize klase nadmocno podrzavale napad na civilnu slobodu.
Kultovi i misterji bili su, iz najdalje proslosti do danas, podrzavani od masa.
U Marksovoj historijskoj teoriji postoji tendencija omalovazavanja psiholoskih kompleksa ljudskog bica, cime biva precijenjena narav ekonomske uzrocnosti.
Ishodi historijskih kriza kao da vise proizlaze iz onog sto bi se moglo nazvati „ psiho-ekonomskih faktora“, umjesto ekonomskih faktora po sebi.“
„Suvremenu tehnologiju Marx smatra nasljedno „revolucionarnom“ i intrizicno „socijalnom“ po naravi. Sljedstveno, njen cjelokupan utjecaj bio bi usmjeren prema ljudskoj jednakosti, kao i medjusobnom ovisnoscu.
Proizvodnja, sama po sebi, bila bi usmjerena prema kooperativnom drustvu.
U stvari, moderna se tehnologija pokazala kao glavna snaga usmjerena protiv socijalizma.“(!)
I sada slijedi, po Feueru, konacan poklopac na lonac: „ Socijalisticka etika je nesto sto bi trebalo unijeti u modernu industriju. Ona nije nesto sto nuzno proistice iz nje.“
Da historija americke zemlje najrazvijenijeg kapitalizma nije porodila , uz samog Marksa i Daniela De Leona kao jedinstvenog arhitektu socijalistickog drustva, onda bismo morali pozvati u pomoc samog F. Nietzsche-a u desifriranju:... „ smilovanja dostojno blebetanje amerikanskih smetenjaka i supljoglavaca...“, koji od pukih stabala ne mogu sagledati sumu.
Dok Neznanje predstavlja najvecu bolest covjecanstva , njegovo tendencijozno zaobilazenje spada u socioloski kriminal prve vrste .
www.severinomajkus.com/blog
Post je objavljen 24.07.2009. u 11:38 sati.