stajala sam sama,
gledala sam more,
i taj divni zalazak,
nebo je šareno bilo,
od žute do crvene,
oblaci ko ovčice,
divote, dragi Bože,
osjećaj samoće
samo me gušio,
pitah se samo
što bi bilo
kad bi bilo,
no povratka nema,
njega nema,
ne čujem više,
one slatke riječi,
riječi koje volim,
al samo iz njegovih usana,
jer samo takve
mi se sviđaju...
samo toga više nema,
poslije kiše
ne dolazi mi sunce,
samo oblaci i tmurilo,
hladnoća ne prolazi,
a sunce jako sja.....
sve jer nema tee....
Post je objavljen 24.07.2009. u 02:31 sati.