dan mi je bio zanimljiv..i više nego što sam mogla očekivati....
konačno sam vidjela frendicu koju nisam vidjela godinu dana...i zbilja me veselio naš susret...
bile smo cijeli dan zajedno i popile masu kava...čak sam upoznala njenog dečka,zbilja su lijep par...
šetali smo po jarunu,prepričavale razne događaje koji su me potaknuli na takav smijeh da je to jednostavno bilo nevjerojatno...
ali onda je sve to palo u vodu...kao i kamenje koje smo bacali u jezero...posvađala se sa dečkom i počela mi plakati...nisam znala što bi rekla...a svađa je zapravo bila tolika sitnica,a ona je od toga napravila dramu....nisam znala što i kako da joj pomognem....nabrojila mi je kroz suze sve svoje probleme a ja sam je slušala..i slušala...i tako cijelo vrijeme...tada sam joj pokušala objasniti da mora biti manje djetinjasta i shvatiti da ne živi zato da bi iz problema išla u problem..da se mora sa nekim stvarima pomiriti da bi mogla krenuti dalje...njoj je vec godinu dana sestra mrtva a ponaša se kao da je jučer umrla...treba se pomiriti sa činjenicom da protiv toga nemože ništa....onda je počela tlapiti o svom dečku kako je grozan..mada sam skužila da nije..on se trudi dat joj pomoć,ljubav i neku vrstu utjehe,da što manje razmišlja o tim svim problemima ali ona ga ne sluša...smatra ga groznim i misli da joj on ne želi pomoći...on joj želi pružiti sve ono što joj je nekada bilo uskračeno...ali ona to ne prihvača...kao što sam spomenula u prošlom postu,ona zapravo živi u prošlosti...ali ja joj to ne mogu objasniti niti izbiti iz glave....kao da je otupila...oglupavila..nemam pojma...
najjača njena izjava mi je:"ja ne mogu se maknuti iz prošlosti"...normalno da ne može kada se ne želi pomiriti sa nekim činjenicama...neke se stvari nemogu promijeniti...neke stvari se ne mogu ispraviti...samo se treba gledati neprijed i gotovo....nakon 2 sata "neuspjelih" pokušaja uspjela sam je razuvjeriti...
ali se zato sada ja osječam kao popišan cvijet...pokušala sam zapravo odraditi dio njenog života i nisam joj dopustila da sama nauči iz svojih pogrešaka....a to je loše...ja je neću moći čuvati cijeli njen život...niti je usmjeravati na pravi put...možda će jednom pasti i neće znati ustati,a to treba naučiti....onda ću ja biti za to kriva...
možda baš zato rijetko slušam druge....
pozz
Post je objavljen 24.07.2009. u 02:13 sati.