-moj sin sanja psa. ujutro, prije nego otvori oči, laje, onako nježno svojim malenim zvonkim glasićem i kaže, av, av. kad ugleda psa, pokušava mu prići i zagrliti ga. baci mu se oko vrata, raznježen, misli da se psi vole maziti na isti način kao i ljudi. moj sin još ne zna da se životinja treba bojati. jer imaju zube. i jer nemaju intelekt. on isto tako ne zna da se treba bojati ljudi, puno više nego životinja.
-more je danas bilo toplo. sitnan pijesak uvukao mi se u kožne nabore. volim se osjećati u vodi dok zalazi suce i dan prestaje. volim se voziti u suton, mokre kose i pješčanih stopala.
-negdje u kuhinji, ne mogu točno odrediti gdje, no sumnjam u policu s alkoholnim pićima, zavukao se cvrčak. cvrči. iako nema crne smrče. ni drugih biljaka. možda je pijan od svih tih likera koje imam tamo. cvrči. zbog njega ne spavam. ostavio sam mu otvoren prozor u nadi da će pronaći put ka slobodi. u suprotnom, crknut će. u mojoj kuhinji. skriven negdje između boce domaće prošlogodišnje orahovače i likera od ružinih latica. pitam se što jede. možda bih mu mogao ostaviti nešto slasno, nešto što će ga namamiti van.
Post je objavljen 23.07.2009. u 23:13 sati.