U tekstu Branka Begovića „Pregled i analiza arhitekture u strogom središtu Pitomače prema stanju u srpnju 2009. godine“ današnji „svećenički kler“ je prozvan da se arogantno i neodgovorno odnosi prema župnoj crkvi, pa sam ne samo kao župnik Župe Svetog Vida, već i osobno, razočaran takvim neistinitim i neargumentiranim navodima. Na kraju teksta autor je spomenuo kako on zna da će iz župnog dvora, te od nekolicine vjernika uslijediti reakcija, te je istaknuo da to obavimo argumentirano, što ću i učiniti; no postavlja se pitanje na temelju kojih argumenata je on napisao svoj tekst? Autor se toliko diči svojim „znanjem arhitekture“, pa nam često na portalu „servira“ svoja znanja, no pitam se kako onda ne zna, da crkva koja je izgorjela u požaru 1968., te doživjela potpunu rekonstrukciju 1969. godine, upravo zbog toga nikako ne može biti povijesni spomenik nulte kategorije. Prema rješenju Ministarstva kulture, crkva Svetog Vida u Pitomači ima svojstvo kulturnog dobra. Čak i da nije bilo požara zbog kojeg je napravljena nužna rekonstrukcija, bez obzira što je sagrađena 1789. godine, bila bi spomenik eventualno prve, a ne nulte kategorije.
Optužbe vezane uz župni dvor, također su neistinite. Za vrijeme bivšeg župnika provedena je analiza i vještačenje, te razne građevinske inspekcije za što postoji dokumentacija, te je utvrđeno kako je najbolje rješenje - gradnja novog župnog dvora. Inspekcijom je također utvrđeno da je župni dvor solidno održavan, no na pojedine čimbenike vezane uz objekte starije gradnje, čovjek ne može utjecati. Nadalje, autor spominje kako su Pitomačani otjerali prethodnog župnika (to mi je vrlo zanimljiv podatak!), koji je želio urediti stari župni dvor, a ne izgraditi novi - što je još jedna u nizu od neistina. Prethodni župnik je razriješen dužnosti u Pitomači redovnim putem koji Varaždinska biskupija provodi svake godine kada donosi rješenje o imenovanjima i razrješenjima u svećeničkoj službi. Župu Pitomača preuzeo sam 27. kolovoza 2005. godine, a zanimljiv je i podatak da je građevinska dozvola za izgradnju novog župnog dvora izdana 3. svibnja 2005. godine. Prema tome gotovo četiri mjeseca prije mog dolaska u Pitomaču, riješene su sve dvojbe oko gradnje novog župnog dvora. Od priloga župljana za izgradnju novog župnog dvora, uloženo je 507 tisuća kuna, a vrijednost cjelokupne investicije je 3,1 milijun kuna. Općina je za zakup starog župnog dvora na 50 godina, izdvojila 500 tisuća kuna i ta sredstva su trebala biti namijenjena za gradnju novog, no Varaždinska biskupija je taj novac ostavila Župi za popravak crkve. Ne računajući 507 tisuća kuna od priloga mještana, sva ostala sredstva osigurala je Varaždinska biskupija, pa se nameće logično pitanje: da li se „svećenički kler“ uistinu tako arogantno i neodgovorno odnosi prema župnoj crkvi.
Novi župni dvor ne razlikuje se puno od ostalih župnih dvorova građenih u novije vrijeme. Nije ništa veći od ostalih u dekanatu, a nije ni najveći. U sklopu njega su prostorije koje su nužne za djelovanje i pastoral župe, u što se mogu uvjeriti svi koji u njega dolaze. Od mog dolaska u župu Svetog Vida, u samu crkvu uloženo je 814 678,00 kn, od čega je veliki dio financirala Varaždinska biskupija. Župljani su sudjelovali sa 40 470,00 kn (siguran sam da je tu i Vaš udio, jer ste stvarno angažirani za crkvu i njenu sanaciju). U četiri godine koliko sam u Pitomači za crkvu je učinjeno slijedeće: kupljena je nova klavijatura, bežični mikrofon, liturgijske knjige i baldahin; ugrađen je novi dimnjak; zamijenjen je ormar za struju i električna instalacija sakristije; u sakristiji su ugrađena nova vrata i prozori; toranj je očišćen, izrađeno je novo stepenište, kao i podesti i žaluzine za toranj; izmijenjena je krovna građa na sakristiji te postavljen bakreni pokrov. Izrađena je potrebna dokumentacija te je provedena statička sanacija temelja - mlaznim injektiranjem. U tijeku je izrada konzervatorske studije, potrebite arhitektonske dokumentacije, idejnog rješenja uređenja vanjštine i unutrašnjosti crkve te projekt drenaže.
Mislim da i ovi navodi govore dovoljno sami za sebe, a meni se nameće opravdano logično pitanje, da li se uistinu „svećenički kler“ tako arogantno i neodgovorno odnosi prema župnoj crkvi. Autor navodi i da se nakon početka radova statičke sanacije „netko“ trgnuo bez da je provjerio stvarno stanje ili kontaktirao „nekog“, pa da se upozna s radovima, planovima i ostalim relevantnim činjenicama vezanima za obnovu naše crkve. Za razliku od autora teksta, ne naklapam što bi bilo kad bi bilo ili što se meni čini, nego svoje tvrdnje mogu argumentirati dokumentima. Mogu Vam ih i pokazati ako navratite na kavu.
Poštovani autoru teksta, još samo jedan ispravak netočnog navoda. Pitomačka crkva nije najveća na prostoru između Koprivnice, Đurđevca i Virovitice, a kako sam iznio dovoljno argumenata, bilo bi dobro, kad ste već zapeli za arhitekturu, da se i Vi malo potrudite istraživati, a ne samo navoditi ono što Vam prvo padne na pamet, bez bilo kakvih dokaza i argumenata.
S poštovanjem,
Ivica Puškadija
župnik
Post je objavljen 23.07.2009. u 22:05 sati.