Kad je pocetkom srpnja 1991.jugoslavenska vojska okupirala istocnoslavonsko selo Celije,sudbina njegovog stanovnistva prepustena je pripadnicijma cetnickog pokreta Dusan Silni te Arkanovim Tigrovima.
Krvavi pir zapoceo je nasumicnim izborom sesnaest mjestana koji su pred ocima svojih najblizih ustrijeljeni na mjesnom trgu.Pod prijetnjom smrcu,ostali su dobili pola sata za bijeg prema Osijeku.Sa sobom su mogli ponijeti ono sto im stane u samo jednu najlonsku vrecicu.I dok je nijema kolona ljudskih silueta napustala selo u suzama i grcu,ostavivsi svoje najmilije nesahranjene,paravojska je izlijevala benzin u napustene kuce koje su redom zapaljene.Oni hrabriji,koji su se usudili kriomice osvrnuti unatrag,vidjeli su pomahnitale spodobe,zarasle dugom bradom,s bocama rakije u ruci kako nazdravljaju jos jednoj"pobedi nad ustasama".
Sutradan u selu vise nije bilo nikoga.Iz tmurnih zgarista sukljao je crni dim.Sablasnu tisinu ubijenog sela prekidale su detonacije vatrom aktiviranih plinskih boca.Zivot je stao u Celijama.Poput nocne more,
mnogim prezivjelim stanovnicima Celija iznova su se prividjala lica koja su trzajem noza,stiskom obaraca u trenu ubijali ljude za koje su zivjeli.
Godine su prolazile,ali oni nikada nisu uspjeli potisnuti lica monstruma koji su s neopisivim uzitkom ubijali i unistavali.Bio je to ljudski olos,pusten s lanca da ubija i unistava,Miloseviceva vojska kojoj je vrhovni zapovjednik nalozio da izvrsi etnicko ciscenje.
U osvit rata,Slobodan Milosevic dao je nalog Jovici Stanisicu da iz srbijanskih zatvora oslobodi sve vrste zlocinaca,kriminalaca i huligana koji su u zamjenu za slobodu pristali biti regrutirani u paravojne postrojbe i otici na bojisnice u Hrvatskoj.Nalozeno im je da zlocinima zatru svaki oblik zivota mitski neprijateljskog,hrvatskog naroda na teritorijama koje jugoslavenska vojska prethodno uspije okupirati.Predvodjeni okorjelim zlocincima,ljudima patoloski ovisnima o zlocinu,dolaskom na bojista,
sustavno su,od svojih nadredjenih,poticani za iskazivanje morbidne okrutnosti.
Mnogi tada nisu shvacali da kolone hrvatskih izbjeglica iz Kijeva,Kruseva,
Skabrnje,Petrinje i Kostajnice nisu bile posljedica ratnog sukoba,vec njegov prioritetni cilj.Agresor je etnickim ciscenjem hrvatskog naroda s okupiranog teritorija nastojao dobiti etnicki homogen prostor,pogodan za pripajanje Velikoj Srbiji.
Milosevicev sotonski plan agresije pocivao je na uskladjenom djelovanju
"JNA",pripadnika specijalne policije srpskog MUP-a,Sluzbe drzavne bezbednosti i paravojnih eskadrona smrti.Strategija napada na neprijatelja odvijala se svuda po istom obrascu.Obrambene crte i polozaji Hrvatske vojske napadnuti su ratnim zrakoplovstvom i topnistvom koji su s distance
"omeksavali"otpor branitelja,nakon cega nastupaju tenkovi uz potporu pjesastva koji trebaju slomiti otpor slabo naoruzanih branitelja.Vojska probija barijere i slama otpor,a tad na scenu stupa paravojska.Ubojstva,
pljacka i palez dio su rituala sustavnog etnickog ciscenja koji je prezivjelo stanovnistvo tjerao u egzodus,nakon cega paravojska"osigurava"
osvojena podrucja dok jugovojska vrsi nova pregrupiranja s ciljem daljnjih teritorijalnih osvajanja.
Neizbrisiv rukopis zlocinackog uma demonstrirali su pripadnici"Seseljevih cetnika"nakon okupacije sela Lovas u istocnoj Slavoniji.Nakon sto su kordiniranom vojnom operacijom zauzeli selo,visesatnom zlostavljanju i ponizavanju podvrgnuto je osamdesetak mjestana.Na vrhuncu orgijanja cetvero nasumicno izabranih civila,pred ocima sumjestana,likvidirani su na licu mjesta.I kad su prestravljeni ljudi pomislili da je najgore proslo,
bradata lica zaogrnuta subarom s mrtvackom glavom zapovjedila su ostalima da,pod prijetnjom smrcu,kroce u minsko polje.U ljudskom stampedu nastalom pod kisom metaka razularene rulje,uslijedio je pokolj u kojem je sedamnaest mjestana smrtno stradalo,a dvadeset sest tesko ranjeno.I dok su ranjenici,razasutih crijeva i otkinutih ekstremiteta u smtnom hropcu dozivali pomoc,okruzeni nepomicnim tjelesima svojih rodjaka,cetnici su zabranili bolnickom osoblju JNA pruziti pomoc ranjenicima.Nekoliko nizih oficira,uzasnuti sadizmom svojih suboraca dozivjelo je psihicki slom.Vojska je bila prisiljena pasivno promatrati zvjerstva svojih KAMARADA kojima je po nalogu Miloseviceve tajne policije osigurala najmodernije naoruzanje,transportna sredstva,
komunikacijsku opremu i logistiku.Milosevicu je za rat u Hrvatskoj uspjelo unovaciti oko 35000 pripadnika raznih paravojnih skupina.
Srpski mediji velicali su"ratna junastva"paravojnih postrojbi,a njihovi zapovjednici bili su rado vidjeni gosti najvisih struktura Miloseviceva rezima,ali i odaja najvisih velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve.
Vecina obicnih Srba drzala ih je olicenjem heroja koji vode pravedan rat.U inverziji koja je nastala u svijesti naroda zlocinci su bili branitelji,pljacke,
razaranja i okupacija predstavljali su oslobodjenje,agresor je postao zrtvom.Vodeci intelektualci uvjeravali su siroke narodne slojeve da su za stvaranje Velike Srbije zlocini i etnicko ciscenje ne samo nuzni,vec i moralno opravdani jer su Srbi narod"kome je sve ugrozeno".
(Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")
Post je objavljen 23.07.2009. u 13:14 sati.