Marketing
Moja mala Britanka
Moje dijete ima dvojno drzavljanstvo. Ima dva jezika. Dvije religije. Hrvatske i britanske bake i dede, tete i striceve i ujake, bratice i sestricne. Dvije domovine.
Jedno srce.
Znam, znam kako zvuci ova gore recenica!!!
Oprostit ce mi ekran zbog patetike, uhvatila me neka tuga i ne pusta. Muci me osjecaj da ce, kad nasa djeca odrastu, tesko biti konkurirati maloj i svjetski nevaznoj hrvatskoj kulturi i jeziku pred dominantnom, zavodljivom Britanijom, posebno engleskom jeziku.
Je da, trebala sam na to ranije misliti 
Gledam ju gledam i mislim si sto ako se zbog zakona bude morala odreci jednog drzavljanstva? Svi u mojoj okolini govore kako to nije uopce pitanje; u tom bi slucaju krafnici trebali ostaviti iskljucivo britansko zbog mogucnosti koje joj to ostavlja za bolje skolovanje. Uopce se ne slazem!
Cak nam je i policajka koja je vodila muzev postupak za boraviste savjetovala da je ispisemo iz hrvatskog drzavljanstva. Rekla je da zbog europskog zakonodavstva, citaj hrvatsko-bosanskih kriminalaca, namjeravaju potpuno ukinuti mogucnost dvojnog drzavljanstva.
Mi zivimo u Zagrebu, tu ce ici u skolu. Ocekujemo da ce zeljeti studirati u Britaniji. Moram priznati, i ja bih da sam mogla 
Ne mogu zamisliti da moje dijete izgubi drzavljanstvo, bilo hrvatsko, bilo britansko. Nekako to poistovjecujem s osjecajem pripadnosti, no opet sam svjesna da je to samo u mojoj glavi 
Imam odobrenje za stalni boravak u Velikoj Britaniji i ljudi mi kazu kako sam luda sto ne odemo zivjeti tamo. Meni je i tu dobro, a muz ne zeli ni cuti da bi se vratio.
Totalno sam zbunjena i jos nemam rjesenje.
Post je objavljen 23.07.2009. u 12:12 sati.