Popi zaklima svojom malom zelenom glavom, zakoluta plavim očima, i stenjuči reče:
”Želiš istraživati daleki Svemir? Ali to je jako opasno! To nitko ne želi raditi! Rijetko koji se putnik vrati živ. Ja se bojim.”
“A što mi drugo preostaje?, Izbacili su me sa Fakulteta jer nemam novaca , tetak neda novce, a plaća mi je mala.”
Popi zacvili:”Mogao bih ja pjevati po barovima!”
“Ne Popi, pa da te opet pronađe gazda pivnice,ne!”
Popi se zamisli, i kao neka svjetlost se pojavi oko njega, on podigne svoj mali zeleni prst kao biljku i reče:
”Dok sam pjevao u pivnici, u pauzama sam slušao što pričaju razni gosti sa dalekih planeta.
Tamo sam čuo priču o zlatnim planetama.
Jedna konobarica je čak prodavala karte sa lokacijom tih planeta.”
“Da ?” zainteresirao se Johnny.
“Da, tamo daleko u dalekom svemiru , iza strašnih polja crnih rupa, strašnih maglica punih asteroida , postoje zlatne planete, prepune zlata!”
“Pa zašto nitko ne donese to zlato?”
“Johnny to je jako opasno , na rubu našeg svemira postoje i svemirski gusari koji pljačkaju usamljene putnike i istraživače, a neki su čak pričali o čudovištima koja žive na dalekim planetama i gutaju cijele brodove!”
Popiju su oči uplašeno kolutale.
Rep mu je nervozno lupkao po podu.
" Ali Popi, pomoću tog kredita i svemirskog broda, mogao bih te vretiti na tvoju rodnu planetu. “
”Oh Johnny, to bi bilo jako lijepo!” poveseli se Popi.
“Onda pustolovina počinje!
Krenimo u svemirske avanture!”
povikao je Johnny veselo i prodrmao Popijeve male šapice
Post je objavljen 22.07.2009. u 22:20 sati.