Marketing
Utjeha u tuđoj nesreći...
Sinoć je Dijana Čuljak Šelebaj u 3. Dnevniku, na HTV 1 izrekla jednu opasnu glupost.
Izjavila je… da je dobra vijest za ljude koji rade u javnim i državnim poduzećima u činjenici da se neće samo njima smanjiti plaće, a loša vijest je da svima smanjuju plaće i mirovine.
Ovo nije tema o recesiji i smanjenju plaća…. nego je tema o opasnim porukama kojima nas truju iz medija.
Koliko je ljudi uopće čulo tu rečenicu, u moru informacija koje je ispalila?
Ta izjava me podsjetila na onaj vic u kojemu Bog nudi Zagorcu ispuniti jednu želju… ali pod uvjetom da će susjedu dati duplo... bez obzira što ovaj poželi. Tip je ispalio ko iz topa: „Iskopaj mi jedno oko!“
Važnija mu je nesreća susjeda od svih njegovih želja i ciljeva. Prepoznajemo li mentalitet našeg naroda u ovom vicu i Dijaninoj izjavi? Zove li to hrvatski jal?
Može li problem drugoga umanjiti naš problem?
Što je uopće problem? Trenutno se nalazimo u krizi. Ta kriza će jednom završiti… kad-tad!
Ali navika da se tješimo tuđom nesrećom će ostati utkana u našoj svijesti… ostat će zapisana u nama…. razjedat će naš sustav vrijednosti poput opake bolesti i zatrovat će buduće generacije. Zar je to ono što im želimo ostaviti u nasljeđe?
Ako u jednom selu izgore sve kuće…. da li je to bolje nego da izgori samo jedna?
Ako izgori samo jedna… svi ostali će onome koji je ostao bez kuće moći pomoći…. ali ako izgori sve… nema tko pomoći.
Ovakve izjave i ponašanja se obično pakiraju pod parolom ravnopravnosti i jednakosti.
Osobno smatram da su takve izjave plod predrasuda, sebičnosti i bahatosti.
Nema nerješivog problema… jer život se sastoji od rješavanja problema…. Ali ako dozvolimo da nas moralno osakate… puno ćemo teže rješavati probleme razjedinjeni, zatupljeni i ispunjeni negativnom energijom. Nemojmo im to dozvoliti… bez obzira da li to rade smišljeno… ili tek iz čiste gluposti nekog pojedinca kojemu se pružila prilika da nam se obrati kroz medije.
Post je objavljen 22.07.2009. u 11:08 sati.