Marketing
Mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo
40. GODINA POSLIJE
Riječi su legendarnog američkog astronauta, Neila Armstronga, prvog čovjeka koji je stupio na prirodni zemljin satelit, Mjesec.
Bila su to teška vremena, kako za Ameriku, tako i za čovječanstvo. Vremena hladnog rata, desetljeće koje je započelo zastrašujućom epizodom u Zaljevu svinja, kada je svijet bio na ivici kataklizme, zvukovi rata dopirali su do svake kuće, do svakog čovjeka, u ljude se uvukao strah. Međutim, bilo je to desetljeće i najvećeg podviga u povijesti ljudske vrste, Mjesec, taj izvor brojnih nadahnuća, simbol romantike i oličenje tajanstvenosti, prije točno 40 godina, po američkom vremenu, osvojen je neponovljivim letom Apola 11.
U vrtlogu hladnog rata
Trojica velikih ljudi, i danas vitalnih osamdesetogodišnjaka, Michael Collins, Edwin Buzz Aldrin i Neil Armstrong, trojka je koja se uputila prema srebrenoj mjesečevoj površini, konačno odredište, More tišine. Radilo se o divovskom projektu koji je stajao enormna sredstva, za današnje vrijeme nepojmljiva, sve to naravno financirano je samo iz jednog razloga, da se bude prvi, da se pretekne Sovjete koji su u početnim trenucima bili znatno ispred Amerikanaca u svemirskoj utrci. Drugim riječima, radilo se politici, znanost je tek bila oruđe u rukama politike, a tada se ne pita za cijenu. No, bez obzira na to, povijesni let Apola 11, nakratko je ujedinio čovječanstvo, nestalo je željezne zavjese, a putovi su nam se ukrstili među zvjezdama.
Što je motiviralo Amerikance i predsjednika Kennedya ( američki predsjednici se nikada ne istrčavaju sa takvim izjavama ukoliko nemaju određeno pokriće ) da u svom znamenitom govoru 1961. godine energično naciji najavi let na Mjesec do kraja desetljeća, '' otići ćemo do kraja desetljeća na Mjesec, ne zato što je to lako, već zato što je to veliki izazov i izuzetno teško za ostvariti''? Zasigurno je pogonsko gorivo ovoj inicijativi vrijednoj milijune dolare, bila ruska dominacija, naime, Sputnjik, prvi umjetni satelit već je odavno bio lansiran, a omaleni, legendarni pionir svemirskih prostranstava, Jurij Gagarin ( visok samo 155 cm, te heroj SSSR-a ), se vinuo van zemljine atmosfere, uplašeni ovakvim razvojem događaja, Amerikanci se odlučuju na nesvakidašnju avanturu, javnost SAD-a dodatno se užasnula nad mogućnošću, da im nad glavama noću sja, ''CRVENI MJESEC '' . Panika je doslovno zavladala službenom Amerikom, a panika, pogotovo s političkom pozadinom, zna biti nezaustavljiv pokretač lavina koja nosi sve pred sobom.
Preteča programa Apolo je program za koga mnogi nisu čuli, posve neopravdano, a upravo je on donio najveći napredak u američkom space programu, radi se o projektu ''Gemini'' . Nekoliko godina astronauti su vježbali kroz taj program svoju izdržljivost u Svemiru, te su izlazili u prve svemirske šetnje, iako je prvi čovjek koji je napustio letjelicu te prošetao svemirom, bio Aleksej Arkhipovich Leonov, kopilot na brodu Voskhod 2. Međutim, program Gemini, donio je prekretnicu, koja je dovela do stvaranja projekta Apollo, po prvi puta Amerikanci su postali svjesni svojih realnih šansi da zaista slete na Mjesec u doglednoj budućnosti. San, vjekovima sanjan, san o Mjesecu, postao je realnost.
Program Apollo imao je začuđujuće malo problema s obzirom na izuzetnu složenost projekta, iako je svakodnevno rušio predviđeni financijski limit, ipak moramo se sjetiti tri junaka svemirskog programa, kada je 7. siječnja 1967. godine izbio požar u kojem su poginula tri astronauta, Roger Chaffee, Virgil Grissom i Edward White.
'' Orao je sletio ''
Nakon uspješnog, dugogodišnjeg rada, Amerikanci su napokon bili spremni, 16. srpnja ( lansiranjem iz Svemirskog centra Kennedy na Floridi, na divovskoj raketi nosaču Saturn V, do danas najvećoj i najmoćnijoj raketi za svemirske letove, visokoj 110 metara ), povijesni je dan, ne samo za Amerikance, nego i za sve ljude, gladne znanja, za sve one koji žele saznati, '' gdje smo i zašto smo tu gdje jesmo ''. Čovjek je krenuo na svoj presudni let, Neil Armstrong, Edwin Buzz Aldrin i Michael Collins, putovanje dugo četiri dana, odredište 400 000 kilometara udaljeno od plavog bisera u svemirskom beskraju, od Zemlje. Nakon što se Orao, Lunarni modul ili '' toster sa nogama '', kako su ga neki pojedinci iz NASE zvali, odvojio od komandnog modula, koji je ostao u mjesečevoj orbiti, Michael Collins u tim trenucima bio je najusamljeniji čovjek u svemiru, svemirski beskraj prostirao se pred njim, čovjek na samu pomisao osjeti svojevrsno strahopoštovanje, ovakve trenutke trebalo je doživjeti, za tako nešto čovjek se rađa i umire. Nakon kratkih problema, zbog kojih se moralo krenuti na ručno upravljanje, 20. srpnja 1969., u 16.18 sati po istočnoameričkom vremenu, isprekidani glas Neila Armstronga, zapovjednika misije, objavio je ushićenoj publici na Zemlji: "Houston, ovdje Baza, Eagle je sletio".
Ništa više nije bilo kao prije. Ni Mjesec nikada nije bio isti, čovjek je uspio dotaknuti njegovu nevinu, bijelu površinu, a Neil Armstrong, prvi čovjek koji je zakoračio Mjesecom, izgovorio je legendarne, bezvremenske riječi, ''ovo je mali korak za čovjeka, a divovski za čovječanstvo''. Nacija je bila oduševljena, svijet u deliriju, a Rusija u šoku, tek mnogo godina kasnije, javnost će doznati kako Rusi i nisu bili toliko blizu Mjesecu, koliko su Amerikanci to mislili, još jednom se pokazalo koliku moć ima strah, strah od nepoznatoga, ali ponajprije strah od čovjeka.
Danas, 40 godina kasnije, nove generacije sanjaju istu priču, danas je neko dugo vrijeme, a sutra će možda neki novi momci zakoračiti vječitim stopama u staroj četvrti Neila i Buzza. Kad pogledate Mjesec, dobro promislite, bijaše to dan, koji je promijenio povijest. Nećemo se ovdje osvrtati previše na teorije zavjere, svako društvo boluje od istih bolesti, šizofrenije i mentalnog ograničenja. Naime, dvadesetak posto Amerikanca i danas vjeruje kako se povijesni let nikada nije dogodio, već se zapravo Armstrong narodu javio iz pustinje u nekoj vojnoj bazi u Americi, analogno takvim tvrdnjama i ondašnji američki predsjednik, Richard Nixon, razgovarao je valjda sa astronautima iz susjedne prostorije. Ljudska mašta nema limita, ljudska glupost, još i manje. Naime, upravo za 40 godišnjicu nevjerojatnog podviga, NASA je objavila fotografije snimljene ovih dana iz mjesečeve orbite, na kojim su jasno vidljivi tragovi ljudi koji su svojom požrtvovnošću zadužili čovječanstvo te postali idoli mnogih generacija.
Post je objavljen 22.07.2009. u 02:10 sati.