Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/film

Marketing

Ruuvaa, väännä, säädä, hinkkaa (o MFF-u od repa ili ipak ne?)

Preostalo je nekih 6 dana do početka Motovun film festivala i najveće moguće fešte filma i glazbe na Jadranu (a sasvim sigurno u Istri nema sličnog događaja). I kako sam u naslovu rekao ove godine sa redom najava i nadam se praktičnih savjeta krećem od repa, no to svakako nije rep događaja. Nekima je ovo možda i vrh svega što traže na Brdu koje je po filmovima poznato. Dakle svake godine pa i ove Motovun film festival se potrudio da vam svima namjernicima omogući i da se nakon ipak neugodnoih plastičnih stolaca razonodite na nekoliko mjesta svaki dan uz glazbene poslastice.

Ove godine kao zemlja domaćin ili svojevrsni suorganizator svega je Finska. O njoj i filmu ću pisati u kasnijim postovima. Za sada samo o ovogodišnjoj motovunskoj setlisti.
Prvo moram ovim recima kazati da sam malo razočaran što prije svega nisu u Motovun dovedeni ipak band broj jedan u Finskoj a i svjetski nadaleko poznati Leningrad Cowboysi, no oni su ove godine ponovno gostovali u Zagrebu pa recimo da tko je htio ... mogao se potruditi ih vidjeti i čuti.

I tko nam onda iz Finske na kraju dolazi? Paa to su manje poznati nama 22-Pisterpirkko.
Oni su kao band ni manje ni više na sceni dobrih tridesetak godina. Osnovani su na sjeveru Finske i onda su se preselili u Helsinki, naravno. Sviraju garage rock, rock, punk i uglavnom imaju nekakav fusion zvuk nalik Primal screamu koje ste mogli nedavno uživo čuti na Jarunu na Rokaju. Kao još jednu usporedbu spominju i Becka (na kojeg mi više vuku). Nadam se da je po vaše bubnjiće ipak zvuk sličniji ovom posljednjem, no iz mog iskustva s Fincima ... prije bih rekao da su oni skloni žešćem zvuku. Uostalom kako i ne bi bili pored silnih besanih noći, oću reći bijelih noći.


Osim njih iz zemlje 100000 jezera dolazi nam i specifičan po kombiniranju glazbenih stilova od tamo sve od rocka pa do dječjih pjesama. Moram priznati neobični "fusion igrač"... svakako vrijedan vašeg slušanja, a na sam MFF nam stiže sa bendom Ismo Alanko Teholla. Jedna njihova stvar mi je opako zazvučala na Franze ... vi prosudite sami.

Branka Parlić vrsna je pijanistica i muzički pedagog iz Novog Sada, a od 1986. posebno se bavi glazbom francuskog kompozitora Erika Satiea, kao i "novom glazbom" 20. i 21. stoljeća: minimalizmom i postminimalizmom.
U Motovunu će nas „počastiti“ izvedbama kompozicija Erika Satiea i Philipa Glassa uz filmske prizore iz filmova Jeana Cocteaua. A što se tiče Erik Satiea, moram priznati da će svi koji će nazočiti nekoj od interpretacija od strane ove pijanstice biti ugodno iznenađeni koliko dobro poznaju njegov opus. Naime osim što je on bio je jedan od najznačajnijih francuskih skladatelja i pijanista on je i izuzetno "rauban" skladatelj u ovovjekovnim filmskim krugovima. Možda najljepša njegova skladba i najčešće izvođena kao vrlo atmosferična filmska pozadina jest njegova fenomenalna Gnossienne no 3 koju jedva čekam čuti uz naravno nadam se i projiciranje odgovarajućih filmskih isječaka gdje se sve pojavila.


Direkcija festivala naravno da se oslanja i na domaće "jake snage glazbe" pa tako će se ove godine pojaviti odlični Cinkuši koji furaju svoj etno - punk stil i zvukove Zagorja, Međimurja. Vrlo neobično i jako zanimljivo iskustvo će publika navikla na već ugodna iznenađenja od svog festivala dobiti sa ovim koncertom. No to nije sve jer se i nakon poduže stanke pojavljuje Kawasaki 3P i njihov otkačen frontmen Tonfa.
I tako će oni na motovunskom stejđu osim odličnih starih stvari zagrijati dodatno atmosferu promocijom svog novog albuma Idu Bugari. Dakle rezime je tri vrste puncka tj. razne vrste fusiona puncka sa ostalim glazbenim "sortama" nas čekaju na Brdu filmova.
Jedva čekam. Moram priznati da unatoč manjku love i odustanku sponzora i svega što se dešava u svijetu ovo će možda biti najbolji glazbeni Motovun film festival.

Post je objavljen 21.07.2009. u 23:51 sati.