Evo, samo dio jednog mail-a kojeg sam poslala jednom posjetiocu bloga, i moji argumenti s obzirom na katoličku vjeru.
"Sve je počelo razočaranjem od samog klera i ono što Crkva nalaže tj. njihovo tumačenje. Što mene pogađa kao mladu osobu to je Crkvena "zatocanost" i mediokritetski način koji zapravo čovjećanstvu neda dalje. Najbanalniji primjer je čuvanje predbračne čistoće. Zapravo, to je doneseno kao nekakva odluka u davna vremena, po kojem bi trebali čuvat svoju nevinost prije braka zato da se nebi rađala van bračna djeca, naravno koju kler i dalje prakticira u 21. stoljeću nakon izuma kontracepcije.
A samozadovoljavanje je i dalje po njihovom bludna radnja kao nepoštovanje tijela, što je opet utvrđeno da to samo poboljšava seksualni život. I smatram da je katolična vjera seksistićna, ženu prikazuju odpočetka kao niže stvorenje i na mnogom mjestima u Bibliji piše stvari tipa (te i među redcima) "Žene slušajte svoje muževe". Te je glavni argument protiv toga je da je Biblija pisana prije puno godina itd. No, ako je za to vrijeme bila toliko napredna da je ljudima ukazala na to da treba voljet svoju braću i Boga kao sebe samoga, da sebe treba cijenit (što pronalazimo u 5. Božoj zapovjedi ne ubi), te mnoge mudrosti o životu, ljubavi prema braći i Bogu jedino se "štedilo" na ženema jer kakti nisu bili toliko napredni da ustanove da su žene ravnopravne s muškarcima.
Mislim da u nekom evanđelju piše da je Isus rekao nešto tipa ako imaš 2 haljine daj svome bratu jednu, ako imaš 3 krave, daj svom drugu jedno. Uglavnom nešto u tom smislu. To se svodi na to da da nesmijemo biti škrti, te trebamo biti "mali ljudi" i skromni . Jer mislim da je nama Bog (ako uopće postoji) dao dar, da smo sposobi privrediti masu dobara i mi bi i dalje prema tome trebali biti ponizni i skromni. Što se opet svodi na mediokritete.
Sve u svemu mislim da se samu Bibliju pogrešno tumaći.
I u konaćnici se probudila ta neka sumnja u Boga. Jer ako nas sve jednako voli, zašto dopušta da su neki ljudi tjekom života mrcvareni i nesretnia drugi pak neznaju kamo bi od objesti. Znam da ne postoji idealna sreća i idealno zadovoljstvo, nego je bit prepoznati ga. No ipak mislim da nije pravedno taj neki valjda nazvat ću ga kriterij po kojem je suđeno pod kojim će okolnostima tko živjeti.
I tjekom vremena, sam prestala vjerovati u društvo i ono na čemu se temelji, moral. Mislim da sve više gubi smisao i svoju svrhu i da ga s vremenom ima sve manje i manje.
A što se tiće samog društva, ono se tvori od nekog prosjeka u kojem za današnjeg alternativca nema mjesta. I bilo koga tko se izdvaja, pogotovo po pozitivnom. Znanju, inteligenciji, radu. Kojem društvo neda naprijed. Te današnji alternativac, umjesto da bude ponosan na razlićitost i napretku, ne, on to skriva kako bi plovio prosjekom i kako se nebi osjećao odbaćenim zbog svoje razlićitosti."
Hvala na svakom komentaru:-))
Post je objavljen 21.07.2009. u 20:26 sati.