Bilo je popodne. Iz dokolice dopisivao sam se s Kockom, pisao sam joj kako je ovo surovo vrijeme, kako mi nitko ne odgovara na prijave za posao i kako sam jebeno isfrustriran. Dan prije Ćuskiju sam pitao može li mi pronaći posao na baušteli, trebao mi je bilo kakav posao jer sam ostao bez prihoda (u zadnje vrijeme uglavnom živim na račun svojih roditelja), ali je Ćuskija sve to shvatio kao moju zajebanciju, da se opet šegačim izigravajući remetu umjesto da se ozbiljno prihvatim nekog posla. Okej, sve mi je to jasno, možda imaš pravo, prečesto izigravam ludu u društvu, i to samo zbog toga što ne razumijem vas teoretičare, ali sad sam čovječe zaista ostao bez para i potreban mi je posao. Jedna gospođa iz udruge koja se bavi autističnom djecom pitala me je da li bih možda želio raditi u Splitu. 'Ne, gospođo, ovdje mi je sve, tu mi je društvo i lijepa šinjorina!' Ovo posljednje izmislio sam ne bi li me gospođa ipak uvrstila među kandidate za posao u Zagrebu. 'Dobro, onda će vas idući tjedan pozvati na razgovor.' Naravno nitko me nije nazvao. Pronašao sam i oglas za konobara u jednom kafiću, plaća nije bila loša plus bakšiš kao dodatna mogućnost zarade, poslao sam poruku Calgoonu koja poznaje poslodavca da kaže koju lijepu riječ. 'A jes konobario ti kad?' Stiže odgovor.
Zatim mi je Kocka poslala jedan oglas. Sumnjiv oglas. Sad kad ga iznova čitam ne mogu vjerovati da sam ga popušio, sve je tu nerealno i nebulozno napisano (mjesto rada: Zagreb, država: Rusija; funkcija posla: širenje horizonata), nema ništa o pojedinom poslovnom klubu na internetu, a kad se upiše poslodavčevo ime, google izbaci jedan članak u kojem se navodi da je dotični kao 'lažni odvjetnik varao Riječane'. Čak sam podatke o klubu potražio i prije nego što sam se prijavio, ali bit će da sam ih iz lakomosti posve previdio. Želio sam preko noći dospjeti na mjesto koje je bilo rezervirano samo za barbe. Dakle, iako sam i u početku bio nepovjerljiv prema natječaju, ipak sam se prijavio jer sam mislio da je to možda samo jedna predobra prilika koja je neočekivano uletila. Uostalom, imao sam i pravo na takvo razmišljanje; život me je nešto mazio u zadnje vrijeme, a slične prilike uletavale su mi takoreći na cesti! Pijuckao sam pivo i u šali s Vakijem komentirao zamolbu koju sam pisao. Činilo nam se da je taj klub zapravo paravan za rusku mafiju, pa sam u životopisu pod rubrikom ostalo naveo da poznajem i ju-jutsu vještinu. Nisam dugo čekao na odgovor, za dva dana stigao je službeni poziv na uvodni razgovor za kvalifikacijski ispit. U dopisu je stajao poslodavčev broj, pa sam odmah nazvao da se raspitam da vidim što se od mene očekuje na ispitu. Javio mi se jedan stariji gospodin, bio je jako prijazan, na ruski način umekšavao je suglasnike. 'Ušli ste u uži krug, u ponedjeljak ćemo vam sve reći... imat ćete jedan kratki tjedni kurs u jednom poznatom poduzeću za koji ćete biti pristojno honorirani, a ako zadovoljite, uzet ćemo vas u klub.' Ne može bolje, pomislio sam, možda nešto i uspijem prije mora zaraditi, tek toliko da Flegi vratim porciju šljiva! Samo mi je još odijelo nedostajalo, svoje nisam imao; nikad me nisu zvali na vjenčanja ni na maturalne zabave. Ali i to sam ubrzo sredio, Ćuskija mi je rekao da će mi ga posuditi.
Pred tvrtku sam došao točno na vrijeme. Smišljao sam neko vrijeme što bi me na razgovoru mogli upitati, ali mi ništa nije padalo na pamet, budući da se u oglasu nijedan suvisao podatak nije mogao pronaći. Pod miškom čvrsto sam držao žuti fascikl s bilježnicom koju bih obično stavljao poda se prilikom šišanja. Ušao sam, najprije sam neko vrijeme stajao na hodniku, snimao malo situaciju, jedan je mladić već čekao, a zatim sam razgledavao izloženo posuđe i escajg. Ništa mi nije bilo jasno, ni ovi lonci, ni zašto sam ja ovdje, ni koja je veza tog kluba i ove tvrtke, samo sam znao da ću obaviti taj razgovor sad kad sam već dovde došao. Pružio sam recepcionaru dopis koji su mi bili poslali, okrenuo je neki broj i rekao direktorici da je čekaju dva mladića ('onako, malo jača dva mladića') i poslao nas u jednu sobu na drugom katu. Ušli smo u sobu, to je bila prostorija za prezentacije, s mnoštvom različitih proizvoda, a društvo je već čekalo direktoricu. Bilo nas je petero. Sjeo sam pored jedne žene ('Skužajte šinjorina, slobodno ovo misto?'), od pedesetak godina, u drečavom kompletu, i tu sam pogriješio. U svom bloku imala je ispisane podatke o Rusiji, pa kad je saznala da sam rusist, smarala me je svojim pitanjima. Odgovarao sam nezainteresirano, ali nije odustajala. Zatim je ušao gospodin s kojim sam se telefonski čuo, uključio je neki aparat koji ionizira zrak, objasnio nam da ćemo se uskoro osjećati kao pored Niagarinih slapova, pa nam rekao da najprije moramo proći kurs direktne prodaje, a zatim će klub izabrati šestero najboljih, točnije pet dopredsjednika i jednog predsjednika. 'Znate, Rusija je velika zemlja, ako gledate njihove vijesti, onda znate da su i one podijeljene na pet dijelova, e tako i mi trebamo pet osoba koje će rukovoditi pojedinim dijelom Rusije.' Žena koja je sjedila pored mene značajno me u tom trenu pogledala. O, bože, zašto sam došao ovdje, pomislio sam. Sjetio sam se Tužne Sove kojoj je čitava ova priča s poduzećem i direktnom prodajom bila krajnje sumnjiva, rekla je da ću na kraju u Rusiji prodavati lonce po kućama. Tad sam zaista izigravao remetu, pa sam joj rekao da mi takva pozicija na margini upravo i odgovara, a u biti sam se potajno nadao da ću dobiti mjesto dopredsjednika. Ušla je direktorica, zgodna ženska za svoje godine, o kojoj također na internetu ništa ne pronalazim, predstavila se te nas upitala jesmo li ikad čuli za ovo poduzeće. Tad je stariji muškarac u sakou koji je dosad sve nekako trpio popizdio i izašao. Trebao sam se i ja na vrijeme pokupiti, možda biti čak malo i bezobrazan, ne znam zašto sam samo ćutao i slušao. 'Čudno jel da?', rekla mi je žena dok smo čekali lift. Kimnuo sam glavom. 'Ah, valjda će sutra biti sve jasnije.'
(Inače, dok pišem ovaj post, pozivaju me danas na večernji seminar za 'nove profesionalne savjetnike i buduće managere'. Kažu da imam pravo na sljedeći seminar dovesti u tvrtku i osobu mojeg povjerenja koja bi također prošla edukaciju i zaposlila se na stalno ili honorarno.)
ogipirogi
Post je objavljen 21.07.2009. u 14:31 sati.