Marketing
noćni zvukovi 2
- revitalizirani post od 21.7.2009.
– Probudi se! – trknula ga je laktom u rebra njegova voljena.
– A… a… a…! – zakrkljao je Miha Mijoč ne znajući tko je, što je, gdje je i zašto je.
– Okreni se na stranu! – povikala je i počela ga gurati.
– Što? Što? – prisjetio se je tko je, gdje je, ali mu još nije bilo jasno što se događa.
– Hrčeš!
Poslušno se okrenuo i zaspao u narednih deset sekundi. No kada se sve to treći puta ponovilo, digao se i premjestio na prazni kauč u najdaljem uglu najudaljenije sobe u stanu.
– Sreća - pomislio je – … da nismo u jednosobnom stanu.
(Zaista, kako takav problem rješavaju oni koji žive u jednosobnim stanovima ili garsonjerama?)
No, razbudio se. Nije hrkao, samo je žmirio pokušavajući zaspati. Uzalud. Ako je već njegovo hrkanje budi i ne može uz njega zaspati, što ona nije otišla u drugu sobu nego je bubetala po njemu dok se nije premjestio? Kako je ujutro ne može ništa probuditi, zvone razni alarmi po pola sata, razbude sve po kući prije nego se ona osvijesti, a po noći joj je neizdrživo hrkanje koje je prema alarmima kao jedva čujna sevdalinka?
U neko doba začuo je korake po stanu. Prepoznao ih je. To se stari pas izvukao iz ležaja ispod stepenica i lagano dogegao. Nije smio u spavaću sobu, ali mu je bilo dozvoljeno ulaziti u onu u kojoj se Miha smjestio, pa se teško spustio tik uz kauč zadovoljno uzdahnuvši. I Miha je bio zadovoljan što nije sam.
Nekoliko minuta nakon toga čuo ga je - hrče! I to kako hrče! Kao da morž ispuhuje! Ali to roktanje bilo mu je drago. Ionako ga je stisnulo oko srca svaki put kad je pomislio da neće dugo ostati s njima, a ovako je svaki hrk oglašavao da je još ovdje, uz njega, prisutan, i spava zadovoljan zbog toga. Njegovo hrkanje govorilo mu je da su još zajedno, da je sve u redu, opuštalo ga i uspavljivalo kao najumilnija uspavanka.
Post je objavljen 27.07.2015. u 09:33 sati.